Župni listić Jelsa Br. 11 / 2024 (910)
NAŠ KORIZMENI HOD 10.3 - 17.3.2024
nedjelja 10. 3.:
4. KORIZMENA - (Laetare – Veseli se)
MISE u 10h i u 18h
Put križa predmole prvopričesnici
s roditeljima (počinje devetnica sv. Josipu)
ponedjeljak 11. 3.:
misa u 18h
utorak 12. 3.:
misa u 18h
poslije mise: BIBLIJSKO-MOLITVENI SUSRET
srijeda 13. 3.:
misa u 18h
četvrtak 14. 3.:
misa u 18h
poslije mise: KLANJANJE
petak 15. 3.:
PUT KRIŽA PO JELSI u 16,30h (Lučica – Mala Banda – Vrisna – crkva);
po povratku u crkvu odmah slijedi sveta misa.
subota 16. 3.:
misa u 18h
BISKUPIJSKI PLANINSKI KRIŽNI PUT NA BRAČU –
od Pražnica - planinskim putem preko Trolokvi do Nerežišća
gdje završava s misom koju će predvoditi naš biskup Ranko.
misa u 18h
nedjelja 17. 3.:
5. KORIZMENA - ( Gluha ) – Presv. Sakramenta
MISE u 10h (bratimska kongrega) i u 18h (Put križa)
(Naš zbor izvodi ORATORIJ u Veloj Luci na Korčuli)
Naš zbor izvodi ORATORIJ u Jesenicama u subotu, a u Veloj Luci u nedjelju!
ŽUPNI VJERONAUK
OSNOVCI
SVI na Put križa po Jelsi u petak u 16,30 sati
K tome: 3. razred (prvopričesnici) u ponedjeljak u 16,30h
SREDNJOŠKOLCI
U SUBOTU:
1. razred u 18 h u župnoj dvorani
2. razred u 18 h u crkvi
Jednom je župljaninu misa s vremenom postala dosadna te je prestao
ići u crkvu. Svećenik je odlučio posjetiti ga jer je bio dobar vjernik i redovit na misi. Došao je u njegov dom; vrata su bila otvorena. Župljanin je sjedio sam pored kamina. Ugledavši svećenika samo je klimnuo glavom u znak pozdrava i rukom mu pokazao mjesto da sjedne. Smjestivši se udobno, svećenik poče promatrati divnu igru plamenova u kaminu. Šutjeli su obojica. Nakon nekoliko minuta svećenik je ustao, uzeo mašice (mi kažemo – mulete) i njima dohvatio jedan plameni ugarak te ga stavio na stranu, podalje od vatre. Zatim je ponovno sjeo. Šutnja je potrajala.
U međuvremenu, izdvojeni ugarak prestao je plamtjeti, snaga mu je jenjavala i uskoro postade hladan i crn. Svećenik ustade ponovno i muletama vrati ugašeni ugarak u vatru. Trenutak kasnije, on je opet počeo gorjeti zajedno s drugima.
Napokon svećenik pozdravi krenu k vratima i na samom pragu začuje njegove riječi: „Hvala za posjet i propovijed! U nedjelju ću sigurno doći!”
Služba riječi
Nedjelja 10. 3.
4. Korizma
PRVO ČITANJE
iz Druge Knjige Ljetopisa (2Ljet 36,14-16.19-23)
U one dane: Bog izgovori sve ove riječi: »Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene.
Ne pravi sebi urezana lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Gospodin, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.
Ne uzimaj uzalud imena Gospodina, Boga svoga, jer Gospodin ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.
Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Gospodinu, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Gospodin je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Gospodin blagoslovio i posvetio dan subotni.
Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti daje Gospodin, Bog tvoj.
Ne ubij! Ne učini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!
Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!«
PRIPJEV
Nek mi se jezik za nepce prilijepi ako
spomen tvoj smetnem ja ikada.
DRUGO ČITANJE
Iz Prve Efežanima (Ef 2,4-10)
Braćo: Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom – milošću ste spašeni! – te nas zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu: da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu pokaže budućim vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje. Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo.
PJESMA EVANĐELJA
Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina
Jedinorođenca; tko god u njega vjeruje, ima život vječni.
EVANĐELJE
po Ivanu (Iv 2, 13-25 )
U ono vrijeme: Reče Isus Nikodemu: »Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.
Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.«
MONS. ŽELJKO MAJIĆ
NOVI BANJOLUČKI BISKUP
( izdvajamo iz jednog njegovog intervjua )
Mons. Majić dolazi u Banju Luku zahvalan Bogu za entuzijazam biskupa Franje Komarice i svećenika te za konkretne plodove njihova rada kroz institucije Banjolučke biskupije.
Susrećući svećenike Banjolučke biskupije proteklih dana posebno ga se dojmila duhovna jakost i ustrajnost u pastoralnom djelovanju u opustjelim župama.
„Dolazim iz Hercegovine gdje su još uvijek crkve pune i gdje postoje razne župne zajednice, od djece i mladih do raznih udruga i sekcija. Susrećući svećenike proteklih dana u banjolučkom kraju shvatio sam kakva to treba biti duhovna snaga, psihička stabilnost i dostatno zdravlje da u takvom prostoru žive svoje svećeništvo i svjedoče vjeru“, rekao je mons. Majić.
Ganulo ga je kada mu je jedan svećenik rekao da na Božić izviruje i gleda hoće li mu netko doći na misu. I došlo je troje vjernika. Drugi, župnik jedne župe mu je kazao da bi ukinuo božićnu misu da ga nije sram. „Jeza me hvata od tih svjedočanstava! Volio bih da se to iskustvo čuje! Kakva to treba biti duhovna snaga! Zato sam Bogu zahvalan i neću se nikada umoriti zahvaljivati Bogu i za njih moliti Boga da izdrže u takvoj stvarnosti i to će biti moj projekt. Biti bliz svećenicima, biti bliz narodu. Što je vjernikovo pravo, to je moja dužnost – da budem s tim narodom, da budem za toga svećenika. Ako treba zajedno plakati, da zajedno plačemo, ali i da se zajedno ohrabrujemo, da idemo naprijed. Ta duhovnost mi treba, i svećenika i vjernika i moja, i ta snaga. Želio bih staviti težište na očuvanje vjere i snage u vjeri i da ne umre nada, da se unatoč svim ranama umnaža ljubav. To je u konačnici i poslanje Crkve“, poručio je mons. Majić.
Po svojoj dužnosti mons. Majić susretat će se i s predstavnicima vlasti. Biskup Franjo Komarica tijekom tridesetak godina susretao je brojne političare, lobirao za BiH u cijelom svijetu, upozoravao na neučinkovitost domaćih političara. Mons. Majić kazao je da se neće baviti politikom, ali dužnost mu je rješavati neka pitanja od zajedničkog interesa, raditi na zbližavanju, na stvaranju klime da se svatko osjeća svoj na svome.
Mons. Majić smatra važnim da se stanovništvo koje živi u banjolučkom kraju osjeća dobrodošlo, da radosno i u egzistencijalnoj sigurnosti mogu živjeti identitet katolika. Tako da oni koji su otišli osjete tu klima i da vide da je dobro vratiti se na svoje staro ognjište. „Ne možemo nikoga prisiliti da se vrati. Svećenici koji čuvaju ognjišta i plan vjere u župama nisu otišli. Vjernici su diljem Hrvatske i šire, oni osjećaj rodni kraj. Mislim da će se taj osjećaj pretvoriti u stvarnost življenja, ali treba svatko iz svoga srca razmišljati i donijeti odluku da živi ondje gdje mu je Bog dao i gdje se najbolje osjeća“, kazao je.
NAŠA MISIJA U UGANDI
Dragi don Jakoslave,
Nedavno mi je Ivan Ugrin proslijedio onaj napis iz SD, iz kojeg su me posebno dotakle dvije stvari: tvoje trijezno razmišljanje o stanju Crkve u Africi, kojim "korigiraš" raširena pogrešna mišljenja mnogih Europljana, a drugo: oduševila me ona kolekta uspješno upriličena u Splitu i dala mi poticaj da župu Jelsa uključim u podupiratelje - duhovno i materijalno - tvojih misijskih djela, nastojanja i planova. Tako sam na prvu korizmenu nedjelju ponudio župljanima svoju knjižicu "Put križa", a da za uzvrat prilože za misije. To sam prošlog vikenda ponovio u Rijeci i Crikvenici, pri prezentaciji pasionske baštine našeg župnog zbora i bratovštine.
Do sada smo prikupili cca. 1500 eura, a akciju nastavljamo. Molim te, naznači mi najbolji način i put da ti se dostave ta sredstva.
Od srca ti molim MIR I BLAGOSLOV BOŽJI.
- Don Stanko -
Dragi don Stanko,
Ponajprije želim zahvaliti za dobro koje činite u promicanju tradicije za križem koja je izrasla iz duboke vjere vjernika vaše biskupije koja budi duboki osjećaj poštovanja Božje žrtve za čovjeka.
Prije koji dan čuo sam se porukom s mons. Matom koji mi je ukratko spomenuo Vaše dobro djelo koje činite i želite namijeniti za nas. Hvala vam u ime svih nas ovdje. Vjerujte mi, duboka je naša zahvalnost za svaku sitnicu jer i najmanja sitnica za nas je veliko pomoć.
Sto se tiče uplate najbolji način je preko Papinskih misijskih djela u RH, jer je to transparentno za vas i za njih pa i za mene. I siguran put da novac mora biti iskorišten za što je namijenjen.
S moje strane mogu Vam obećati da ćete dobiti uvijek povratnu informaciju za uloženi novac, a molitvu uvijek jer je to jedini način kako vam možemo zahvaliti.
Članak u novinama bio je slučajan kao i moja reakcija, jer mi uvijek mislimo - negdje tamo je bolje, pa kad se razočaramo teško je priznati. Afrika je živa Crkva, u zanosu ljepote slavljenja Boga, otvorena rastu, ali... to veliko ali… ne da joj mogućnost da odgovori na potrebe Europe, jer ovdje je puno više problema nego u Europi. Ona može pomoći na jedan način nama: da nas ujedini kako još puno dobra možemo zajedno učiniti za nju, da nas probudi iz naše uspavanosti.
Dragi don Stanko, dok vam ovo pišem sjećam se s. Krucifikse koja me je oduševljavala za misije i kako je uvijek sa zanosom spominjala Vas, iako Vas tada još nisam poznavao, evo to je Božje misijsko poslanje: ne da kao pojedinci da odgovorimo Božjem pozivu za misije već da zajedno izgrađujemo Božju misiju, njemu na slavu nama na spasenje. Sigurno sam bio dug, misijski sindrom, još jednom veliko hvala za sve i ako možete zahvalite i svojim župljanima na svakoj molitvi i žrtvi koju prikazuju za nas. Bog Vas blagoslovio. 28. 02. 2024. - Don Jakoslav -
Kako je don Jakoslav sugerirao, 1. 3. sam preko računa Papinih misijskih djela uplatio za njegovu misiju u Ugandi 1500 eura. Hvala svim sudionicima,
- Don Stanko -
Stogodišnjica rođenja don
Božidara Medvida
U subotu 2. ožujka, svećenici Hvarskog dekanata okupili su se u crkvi na groblju Gradini u Jelsi u spomen na stotu godišnjicu rođenja pokojnog don Božidara Medvida, zaslužnog svećenika Hvarske biskupije.
U zajedništvu s desetoricom svećenika i jelšanskim pukom svetu misu je predvodio hvarski dekan don Toni Plenković. Na misi je pjevao jelšanski zbor sv. Cecilije kojim je ravnao voditelj Slavko Reljić.
Započinjući slavlje euharistije, dekan se prisjetio don Bože kao zaista posebne osobe: „svaki je čovjek jedinstven i poseban, tako i svaki svećenik, a don Božu bez pretjerivanja možemo nazvati još posebnijim…“. Istaknuo je kako vjeruje da će ga otočani još dugo pamtiti kao svećenika koji je postao pojam po svojem oduševljenju Kristom i po iznimnoj revnosti i predanosti u življenju svoje svećeničke službe.
Na misi je propovijedao mons. Stanko Jerčić, župnik Jelse i generalni vikar Hvarske biskupije. Prisjetio se suradnje s don Božidarom u vrijeme dok mu je bio kapelan u Jelsi, a potom i jedan od nasljednika u službi jelšanskog župnika. Podsjetio je na iskrene i dirljive riječi, koje sažimaju doživljaje mnogih, a koje je na dan don Božidarove smrti, 13. travnja 2015., na društvenim mrežama napisala župljanka Vlatka Buj: „Teško ga je bilo namin običnima razumit. Jer ni bi kako mi. Bi je izvan /ne iznad/ nego baš izvan ovozemaljskega svita. Imo je karizmu! Uz dužno poštovanje svima, On ni bi svećenik… ni župnik.. ni kurot… ni pop… on je bi jednostavno „Donbožo“ (ni pravopisna greška). Njega se ni moglo volit! Njemu se moglo divit…ili ne…Ako je sve onako kako je govori i kako nos je uči, neka moli…jer njegove molitve su joke…jače od mojih! A nikad kako sad non veće od njih ni potriba….“
Svoju je propovijed generalni vikar zaključio stihovima svoje pjesme koju je posvetio don Boži u prigodi njegove zlatne mise 1997. godine, a čiji završni stihovi glase: „Slugo Gospodnji vjerni, nek ti se ostvare snovi – da tvojim se zlatnim tragom glasnici zapute novi!“
Nakon euharistijskog slavlja, svećenici su s narodom pohodili don Božidarov grob uz molitvu i pjesmu.
Mons. Božidar Medvid rođen je 2. ožujka 1924. godine. Za svećenika je zaređen 7. travnja 1947. Hvaru. Bio je kanonik Stolnoga kaptola u Hvaru i dugogodišnji župnik Jelse od 1967. godine. Mons. Medvid služio je i kao župnik u Gdinju te je posluživao i Pitve, Vrisnik i Svirče. Proganjan od komunističkih vlasti dvaput je bio nepravedno osuđen na kaznu zatvora koje je odslužio u Staroj Gradiški i Trogiru. Poticao je i razvijao pobožnost prema euharistiji, a zaslužan je za razvoj Karizmatskoga pokreta u Hrvatskoj i izvan nje. S fra Josipom Marcelićem 1984. godine pokrenuo je biblioteku “Duh i voda” u kojoj je objavljeno 85 naslova.
Umro je na spomen-dan svoje mlade mise 13. travnja 2015. u 92. godini života i 69. godini svećeništva.
Articles by DPH
ŽUPA UZNESENJA MARIJINA
21465 JELSA 671
MB 1247948;
IBAN: HR042340009-1100140304
Tel/fax: 021/761-839; Internet: www.zupajelsa.com
Župnik: don Stanko Jerčić: 091/895-6751
E-mail: stanko.jercic@gmail.com
Comments