Župni listić Jelsa Br. 22 / 2024 (921)
nedjelja 26. 5.:
SVETKOVINA PRESVETOG TROJSTVA
MISE u 9 i u 19 sati ( u 18,30h krunica )
ponedjeljak 27. 5.:
Gospa Fatimska
18,30h KRUNICA – MISA i DEVETNICA Duhu Svetom
utorak 28. 5.:
18,30h krunica i misa
srijeda 29. 5.:
18,30h krunica i misa
četvrtak 30. 5.:
MISE u 9h i u 18,30
POTOM PROCESIJA
U procesiji sudjeluju PRVOPRIČESNICI u haljinama s košaricama cvijeća, ali i sva ostala djeca, sa cvijećem, te vatrogasci, folklor… Iskažimo se u javnosti dolično, pobožno i ponosno!
Istoga dana obilježavamo i slavimo DAN DRŽAVNOSTI RH
- stoga prije mise a nakon krunice koju molimo u 18 sati imamo prigodni program dječjeg zbora (10-ak minuta)
DOMOVINI U ČAST
petak 31. 5.:
POHOD BL. DJ. MARIJE
18,30h krunica i misa
subota 1. 6.:
Sv. Justin, mučenik
18,30h krunica i misa
nedjelja 2. 6.:
9. Kroz godinu – 1. u mjesecu
mise u 9h (u svetištu Gospe od Zdravlja) i u 19h
O nekim zanimljivim programima:
o predstavi BIO SAM TAMO u subotu 15.6., o svečanoj MISI ZAHVALNICI za kraj školske godine pred crkvom u nedjelju 16.6. te o atraktivnom izletu naše djece na Visovac, Pakovo Selo, Skradinski buk (slapove Krke)… podrobno u sljedećim listićima.
Služba riječi
Nedjelja 26. 5.
Presv. Trojstva
PRVO ČITANJE
Čitanje Knjige ponovljenog zakona (Pnz 4, 32-34.39-40)
Mojsije reče narodu: »Ispitaj samo prijašnja vremena što su protekla prije tebe, sve otkad je Bog stvorio čovjeka na zemlji: je li ikad, s jednoga kraja nebesa do drugoga, bilo ovako veličanstvena događaja? Je li se što takvo čulo? Je li ikad koji narod čuo glas Boga gdje govori isred ognja kao što si ti čuo i na životu ostao? Ili, pòkuša li koji bog da ode i uzme sebi jedan narod isred drugog naroda kušnjama, znakovima, čudesima i ratom, jakom rukom i ispruženom mišicom, uza silne strahote, kao što je sve to, na vaše oči, učinio za vas Gospodin, Bog vaš, u Egiptu!
Danas, dakle, spoznaj i zasadi u srce svoje: Gospodin je Bog gore na nebu i ovdje na zemlji – drugoga nema. Drži njegove zakone i njegove zapovijedi koje ti dajem danas da dobro bude tebi i tvojoj djeci poslije tebe; da dugo poživiš na zemlji koju ti Gospodin, Bog tvoj, daje zauvijek
PRIPJEV
Blago narodu koji Gospodin odabra sebi za baštinu.
DRUGO ČITANJE
Iz Poslanice Rimljanima (Rim 8, 14-17)
Braćo: Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: »Abba! Oče!« Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.
ALELUJA
Slava Ocu, i Sinu, i Duhu Svetomu, Bogu koji jest, i koji bijaše i koji dolazi!
EVANĐELJE
po Mateju (Mt 28, 16-20)
U ono vrijeme: Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori: »Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta
Sviđa li vam se onaj originalni radio poklik: Hvala ti, Bože, opet petak! A nasuprot tome, također na Hrvatskom radiju (Duhovna misao, 1. program – 20. 5. 2024.) govori dominikanac Frano Prcela:
Zašto neki ljudi ne vole ponedjeljak?!
Netko se veseli početku, dočim drugima radost nastupa tek s krajem nekog događanja ili neke osobne obveze. Mogli bismo nabrojati bezbroj životnih okolnosti, izazova ili poslova u kojima mnogima od nas početak predstavlja radost, a kraj suprotnost od radosti.
Najupečatljiviji i ujedno najdirljiviji primjer predstavljaju početak i kraj našeg života: rođenje i smrt. S jedne strane neopisiva radost zbog novog života, te s druge strane nemjerljiva tuga zbog gubitka drage, voljene osobe.
Jedna od ključnih posebnosti u navedenim krajnostima života je u tome što mi osobno nemamo ili ne možemo imati svoj odnos prema njima: zbog našeg kraja, dakle smrti, ne možemo tugovati, a slično je i s početkom našeg života, gdje smo u doslovnom smislu riječi posvema upućeni na druge.
Još kao djeca znali smo, slikovito rečeno, „umrijeti od nestrpljenja“ kad će nešto početi: putovanje, utakmica, pogled na obećani poklon, polazak u školu, izlet.
Što više starimo izgleda kao da se većina nas ljudi više veseli kraju neke obveze nego li njezinu početku. Kao da se magičnost početka sve više promeće u teret.
Zacijelo puno zavisi od toga kako pristupamo našim osobnim poslanjima u svakodnevici života: je li to dar i mogućnost ostvarenja sebe kao osobe i razvijanje svojih talenata ili je naše promatranje života primarno u perspektivi kako preživjeti. Ako je život prije svega ili čak isključivo briga oko materijalnih okvira života, jedva ćemo ikad stići do radosti življenja. Onda pak na svakom uglu vreba nedostatak i novi potencijal za zavist. A sve nas to doslovce izjeda, sprječava rast, onemogućuje radost.
Budući se školska godina nalazi u svojoj završnoj i ujedno vrlo dinamičnoj fazi upravo školu možemo uzeti kao dobar primjer suvremenih obrata iz jedne u drugu krajnost. Pojam škola dolazi iz grčkog jezika, σχολή (schole), što se na latinski prevodilo s riječju otium, a to bi na hrvatskom značilo dokolica. Upravo ta dokolica škole je u početku bio privilegij da učenici nisu bili pod pritiskom da moraju nešto raditi ili stvarati, nego da radoznalo, razigrano i radosno otkrivaju svijet, život, stječu nova znanja, prijatelje i spoznaje. Nipošto njihovom voljom, danas se za mnoge đake (ili ipak za većinu njih?!) kročenje kroz život sa smiješkom na licu i s pitanjima na usnama prometnulo sve više u obvezu, pritisak, strah i nervozu. Lepršavost i lakoću zamijenio je diktat najveće ocjene, početna učenička dokolica postala je teški rad. Izgleda da su se nad radošću školske dokolice nadvili tamni oblaci, bezbrižnost je zamijenila zabrinutost. Stoga ne čudi da većina učenika ne vole današnji dan, ponedjeljak, te da svoj privremeni spas vide u kraju tjedna, a još više u završetku školske godine. Nije ponedjeljak kriv što ga velik, prevelik broj ljudi ne voli. Problem leži negdje drugdje. Na nama je da se uputimo do traženja uporišta svoje radosti i omogućimo drugima trajniji smiješak na licu – ne samo kod djece, đaka, i drugih takozvanih malenih u našem okruženju.
Podsjećam: za nas kršćane novi tjedan ne počinje u ponedjeljak, nego u nedjelju. Dakle, prvi dan u tjednu je nedjelja; dan odmora, vrijeme dokolice, povlašten trenutak čitanja svoje nutrine. Sve pak s trajnim ciljem da svakodnevici kao i petcima našeg života darujemo novu, održivu nadu.
IN MEMORIAM – Luko Paljetak
Hrvatska kultura ostala je bez jednog od najvećih. Umro je akademik Luko Paljetak. U 81. godini napustio nas je jedan od naših najproduktivnijih suvremenih književnika, prevoditelj, erudit... U svom Dubrovniku stvarao je do posljednjeg daha.
"Ne pišem pjesme nigdje nego tu gdje me stignu" - tako je govorio, pisao i stvarao akademik Luko Paljetak - svakodnevno, neopterećeno, prirodno, nadahnuto. U poeziju je pretvarao sve što je vidio, omirisao, osjetio, naslutio. Volio je život, djecu, svoj Dubrovnik, književnost.- Mene je uvijek zanimalo u književnosti ne samo djelo nego i okolnosti u kojima je djelo nastajalo, a to znači sve ljudske okolnosti, kako je pisac to radio, što je radio, zašto je radio, kako se osjećao... Ja sam onaj koji ne zanemaruje biografije pisca, istaknuo je jednom prigodom Paljetak.
Njegovi stihovi naraštajima djece bili su prvi susret s poezijom, s književnošću uopće. Pisao je dramske tekstove i igrokaze, ali i razmjerno velik broj radiodrama namijenjenih odrasloj publici. Pjesnik je s više od 60 zbirki poezije, dramski pisac, esejist i kritičar. Bio je i vrstan prevoditelj… Mnoge su njegove pjesme uglazbljene i tako postale nezaobilazan dio dubrovačke i hrvatske pop-kulture: "U svakom slučaju te volim", "Na Stradunu" i mnoge druge. Bio je stalni član HAZU-a i dopisni član Slovenske akademije te brojnih književnih udruženja u Hrvatskoj i inozemstvu.
(Bio je i moj pravi, veliki i dragi prijatelj, uredio je i svojom toplom riječju popratio dvije moje knjige. Počivao u miru! donS.)
Idu Hrvati preko Hrvatske, idu u Irsku,
idu u neku lijepu, njihovu, a ne našu;
htio bih zapjevati nekakvu pjesmu lirsku,
a ne mogu i zato uzimam prvu flašu
i pijem, pijem sve do posljednje kapi
pa uzmem drugu i pijem sve dok ne pukne zora
kao što pukne šipak i šiparica, jer mora.
S. S. Kranjčeviću
ŽUPA UZNESENJA MARIJINA
21465 JELSA 671
MB 1247948;
IBAN: HR042340009-1100140304
Tel/fax: 021/761-839; Internet: www.zupajelsa.com
Župnik: don Stanko Jerčić: 091/895-6751
E-mail: stanko.jercic@gmail.com
댓글