Župni listić Jelsa Br. 34 / 2022 (829)
nedelja 28. 8.:
22. Krož godinu ( Sv. Augustin )
MISE u 7h , 9h i u 19h
(u 18,40h krunica)
ponedeljak 29. 8.:
Mučeništvo sv. Ivana Krstitelja
misa u 19h
utorak 30. 8.:
misa u 19h
srijeda 31. 8.:
misa u 19h
četvrtak 1. 9.:
Svjetski dan molitve za skrb o stvorenom svijetu
misa u 19h
petak 2. 9.:
PRVI PETAK – pobožnost Presv. Srcu Isusovu
misa u 8 i 19h
subota 3. 9.:
Sv. Grgur Veliki
PRVA SUBOTA – molitva za duh. zvanja
misa u 19h
nedelja 4. 9.:
23. Krož godinu - 1. u mjesecu
MISE u 7h , u 9h i u 19h
(u 18,40h krunica)
Pročitali smo za vas; naše darivanje i Božje uzdarje:
„Bog se u velikodušnosti ne da nadmašiti!“
RABINDRANATH TAGORE: GITANĐALI *50
Išao sam kao prosjak po seoskom putu od vrata do vrata, kad se u daljini pojavila tvoja zlatna kočija, nalik zlatozarnu snu, i ja se upitah tko li je taj Kralj kraljeva?
Ponadah se da to ide zlopaćenju kraj, i zastadoh čekajući da obdare me nezaiskanom milostinjom, i da prospu blago u prašinu.
Kočija je stala pokraj mene. Pogledao si me i sišao, smiješeći se. Ja pomislih da je sreća mog života naposljetku došla. Odjednom, pružio si ruku i rekao: »Što imaš da mi daš?«
Ah kakve li carske šale, prosjačiti od prosjaka! Stajao sam zbunjen, neodlučan, a onda sam iz torbe izvadio najsitnije zrnce žita i pružio ga tebi.
Ali kako sam se snebivao kada sam u smiraj dana ispraznio svoju torbu, i na tlima, u škrtom kupu, ugledao najsitnije zrnce, zlatno! Gorko li sam zažalio što ne bijah dosta veledušan da podarim te svim što imam.
POSLJEDICA PIJANSTVA:
Nakon što se malo otrijeznio, suprug govori ženi: „Noćas sam imao noćne more. Sanjao sam da jedem špagete...“ - I što je u tome strašno? Ja dobro kuham. Nije bilo strašno noćas već jutros kad sam vidio da na jednim cipelama nemam vezica.
ŽEĐA:
U kafić, vrlo rano, uđe Stjepan i veli: Daj mi čašu vina, puno sam žedan!
Stjepane, brate, kud ćeš vino natašte?! Pa, to nisi nikada radio.
Ništa me ne pitaj. Noćas sam sanjao da sam jeo janjetinu s kapulicom pa ne mogu od žeđi izdržati.
Služba riječi – 22. nedjelje Kroz godinu 28. 8.
PRVO ČITANJE
iz Knjige Sirahove (Sir 3, 17-18.20.28-29)
Sine moj, budi krotak u poslu svojem, i bit ćeš voljeniji nego onaj koji darove dijeli. Što si veći, to se većma ponizi i naći ćeš milost u Gospodina.
Iako je velika moć u Gospodina, on prima počast poniznih. Nema lijeka bolesti oholnikâ, jer se opačina u njima ukorijenila. Srce razborita čovjeka razmišlja o izrekama, i pažljivo uho želja je mudračeva
PRIPJEV:
U dobroti, Bože, ti si pripravio dom siromahu.
DRUGO ČITANJE
Iz Poslanice Hebrejima (Hebr 12, 18-19.22-24a) Braćo: Niste pristupili opipljivoj gori i usplamtjelu ognju, ni mraku, tami i vihoru, ni ječanju trublje i tutnjavi riječi. – Koji su je slušali, zamoliše da im se više ne govori. –
Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisućama anđela, svečanom skupu, Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika i posredniku novog Saveza – Isusu.
ALELUJA:
Uzmite jaram moj na sebe, govori Gospodin, i učite se od mene , jer sam krotka i ponizna srca.
EVANĐELJE:
po Luki (14, 1.7-14)
Jedne subote Isus dođe u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu: »Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: ’Ustupi mjesto ovome.’ Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: ’Prijatelju, pomakni se naviše!’ Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, jer –svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.
A i onome koji ga pozva, kaza: »Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.«
ZANIMLJIVA SVJEDOČANSTVA
DVOJICE NAŠIH ISTAKNUTIH SUVREMENIKA
Ovo je napisao Steve Jobs
Steve Jobs, rođen 1955. aumro 2011. godine, bio je sin sirijskog migranta i američke studentice. Nakon rođenja posvojili su ga Paul i Clara Jobs, koje je Steve smatrao svojim roditeljima. Jobs je osnivač IT tvrtke Apple 1976. godine, zajedno s dugogodišnjim prijateljem Steveom Wozniakom. Oni su zajedno na tržište pustili Apple II, prvo računalo za osobnu uporabu (PC) u povijesti. Kasnije je svojim inovacijama iPod, iPhone, iPad promijenio novo tehnološko doba. Jobs bio vizionar i jedan od najvećih genija suvremenog doba. Bio je i veliki čovjek i humanitarac.
Dosegao sam vrh uspjeha u poslovnom svijetu. U tuđim očima moj život je vrhunac uspjeha. Ali osim posla, imam vrlo malo radosti u životu.
Na kraju, bogatstvo je samo životna činjenica na koju sam navikao.
U trenutku dok ležim bolestan na krevetu i prisjećam se svog života, shvaćam da sva priznanja i bogatstvo, na koje sam se toliko ponosio, izgledaju blijedo i beznačajno prema licu neizbježne smrti.
Možete zaposliti nekoga da vozi auto za vas i da zarađuje za vas, ali ne možete naći nekoga da nosi vašu bolest za vas. Materijalne stvari koje se izgube mogu se naći. Ali jedna stvar se nikada ne može naći kad se izgubi – život!
Volite svoju obitelj i svoje prijatelje. Lijepo se odnosite prema sebi. Njegujte ostale. Kad ostarimo i postajemo mudriji polako shvaćamo da sat od 3000 ili 30 dolara pokazuje isto vrijeme. Bez obzira imamo li novčanik od 3000 ili 30 dolara, količina novca u njemu je ista.
Bez obzira vozimo li auto od 150.000 ili 15.000 dolara ceste i dužine su iste, i na kraju dođemo na istu distancu. Bez obzira je li kuća u kojoj živimo velika 50 ili 500 kvadara, količina samoće je ista.
Shvatit ćete da istinska unutarnja sreća ne dolazi od materijalnih stvari.
Ako letite prvom klasom i avion se sruši, i vi ćete se srušiti…
Stoga, nadam se shvaćate, kad imate obitelj, prijatelje, braću i sestre, s kojima se možete smijati, pričati, pjevati i raspravljati o bilo čemu to je prava sreća!
Ne učite djecu da budu bogati. Učite ih da budu sretni. Tako kad odrastu da znaju vrijednost stvari a ne tek cijenu.
Neka vam hrana bude lijek. Inače će vam lijekovi biti hrana.
Velika je razlika između ljudskog bića i biti čovjek.
Ako želite hodati brzo, hodajte sami! Ako želite hodati daleko, hodajte skupa ti i Bog tvoj Otac koji jedini daje smisao tvom životu i postojanju.
A ovo Scott Hahn
Bivši protestantski pastor i poznati teolog koji se obratio na katoličanstvo – u knjizi GOZBA JAGANJČEVA – u I. poglavlju ODMAH U NEBU
Što sam otkrio kada sam prvi put bio na misi:
U katoličkoj crkvi u Milwaukeeju prisustvovao sam svojoj prvoj misi. Uvukao sam se u stražnji dio gdje sam stajao kao stranac, protestantski pastor, neformalno odjeven. U crkvu me dovela znatiželja i još uvijek nisam bio siguran radi li se o zdravoj znatiželji. Proučavajući zapise najranijih kršćana, naišao sam nebrojeno puta na pozivanje na »liturgiju«, »euharistiju«, »žrtvu«. Za te je prve kršćane Biblija - knjiga koju sam najviše volio - bila neshvatljiva bez događaja koji današnji katolici zovu »misa«. Želio sam razumjeti prve kršćane; međutim, nisam imao nikakvoga iskustva s liturgijom. Otišao sam u crkvu kao na jedan oblik akademske vježbe, cijelo vrijeme se zaklinjući kako ne ću niti klečati niti sudjelovati u idolo- poklonstvu.
Sjedio sam u sjeni, u klupi na samom kraju te crkve u kripti. Ispred mene je bilo dosta vjernika, muškaraca i žena svih uzrasta. Njihov naklon pri ulasku u crkvu ostavio je snažan dojam na mene, kao i njihova očita sabranost u molitvi. Tada se začulo zvonce, svi su ustali i svećenik je izišao kroz vrata pored oltara.
Nesiguran u sebe, ostao sam sjediti. Godinama su me, kao evangeličkoga kalvinista, učili da vjerujem kako je misa najveće svetogrđe koje ljudsko biće može počiniti. Misa je, učili su me, obred koji je značio »ponovno žrtvovanje Isusa Krista«. Tako sam samo promatrao. Sjedio sam, s otvorenom Biblijom pokraj sebe.
Uronjen u Sveto pismo
Kako se misa, međutim, nastavljala, nešto me pogodilo. Moja Biblija nije bila samo pokraj mene. Ona je bila ispred mene - u riječima misel Jedno je čitanje bilo iz Izaije, drugo iz Psalama, treće iz Pavlove poslanice. Taj me doživljaj preplavio. Htio sam sve zaustaviti i po- vikati: »Hej, mogu li vam iz Biblije pročitati i objasniti što se događa? Ovo je izvrsno!« Ipak, zadržao sam svoju ulogu promatrača. Ostao sam po strani dok nisam čuo svećenika kako izgovara riječi posvete: »Ovo je moje Tijelo... Ovo je kalež moje Krvi.« Osjetio sam kako sve moje sumnje nestaju. Kad sam vidio svećenika kako podiže bijelu hostiju, osjetio sam kako molitva potiho navire iz moga srca: Gospodin moj i Bog moj. To si zaista Ti!
Od toga trenutka bio sam, kako bi to neki rekli, odsječen. Nisam mogao zamisliti veće uzbuđenje od onoga koje su te riječi u meni pobudile. Doživljaj je postao još intenzivniji samo trenutak kasnije, kada sam čuo kako zajednica triput izgovara: »Jaganjče Božji...«, a svećenik odgovara podižući hostiju: »Evo Jaganjca Božjega...«
U vremenu manjem od jedne minute riječi »Jaganjac Božji« čule su se četiri puta. Zahvaljujući dugogodišnjem proučavanju Biblije, odmah sam znao gdje se nalazim. Bio sam u Knjizi Otkrivenja, gdje je Isus nazvan Jaganjcem dvadeset i osam puta u dvadeset i dva poglavlja. Bio sam na svadbenoj gozbi koju Ivan opisuje na kraju posljednje knjige u Bibliji. Bio sam pred nebeskim prijestoljem gdje se Isus vječno slavi kao Jaganjac. Nisam bio spreman za ovo, pa ipak - bio sam na misi!
Da ne povjeruješ!
Sljedećeg dana vratio sam se na misu, i dan poslije, i onaj nakon toga. Svaki put kada bih došao, sve sam više »otkrivao« kako se pred mojim očima ispunjava Sveto pismo.
Comments