May 5, 202310 min read

ŽUPNE OBAVIJESTI 7.5. - 14.5.2023.

Župni listić Jelsa Br. 19 / 2023 (864)

nedjelja 7. 5.:

5. VAZMENA - ( 1. u mjesecu - Sv. Duje) MISE: u 9 u Gospe na Račiću

Misa u 19 sati ( u 18,30 krunica ) Poslije mise kratki susret s prvopričesnicima i roditeljima

ponedjeljak 8. 5.:

Dol slavi svetog Mihovila

Kruniza u 18:30

Misa u 19:00

utorak 9. 5.:

Kruniza u 18:30

Misa u 19:00

srijeda 10. 5.:

Sv. Prošper mučenik, suzaštitnik Hvara (grada i otoka)

Kruniza u 18:30

Misa u 19:00

četvrtak 11. 5.:

Kruniza u 18:30

Misa u 19:00

petak 12. 5.:

Kruniza u 18:30

Misa u 19:00

subota 13. 5.:

Gospa Fatimska

ISPOVIJED - uoči Prve pričesti: 11 – 12 i 17,30 – 19

Kruniza u 18:30

Misa u 19:00

nedjelja 14. 5.:

6. VAZMENA - Majčin dan

PRVA PRIČEST

Majčin dan

MISE u 10 i u 19 sati

u 18,30h krunica

ŽUPNI VJERONAUK

OSNOVCI

svima se preporuča krunica i misa u 18,30 sati, svakoga dana, ili barem 2 večeri ovog tjedna, a prvopričesnicima je pod obvezno! prvopričesnici svake večeri, uz pobožnost, imaju i probe.

SREDNJOŠKOLCI - KRIZMANICI:

U SUBOTU: u 20h u crkvi (za 1. razred završni).

Pogled na Brač: Pučišća - OBITELJ

skulptura Vladimira Herljevića 2022.

Nikola Šop

ISUS U POSJETI KOD NAS

Nikola Šop

(1904. – 1982.) jedan je od onih iznimnih pjesnika i dramatičara, u čijim se djelima uvijek presijava posebna religiozna dubina, pa i onda kada naoko progovara o sasvim ovozemaljskim stvarima. Iako ga je život višestruko teško ranjavao, i iako je dugo godina bio prikovan uz krevet, gotovo potpuno nepokretan, svojim pjesmama i dramskim tekstovima svjedoči o posebnoj snazi vjere i Božjoj ljubavi kojoj se svim svojim bićem predavao.

I

O Isuse, kad dođeš, u koliko bilo sati, u naš propali i opustjeli dom, dobrodošlicu tebi ću zapjevati, skupa sa svojom vedrom sestricom.

Pjevajući, od tvoje blizine sva bijela, iznijet će ona preda te sô i kruh. Po starom običaju naših sela, kada im u kuću stigne mio duh.

Tada će te moja sestrica odvesti do skromnog jela, koje krasi stol. – O Isuse dragi, izvoli samo sjesti i odložiti svoj šešir i oreol. –

Tako će ti ona reći i nato će stati preda te, u svetom bolu. I puna čiste, nebeske samoće o klin će objesiti tvoju aureolu.

Neka nam svu noć sija, mjesto uljenice, koju palimo pred svaki mrak. Od sjaja ćemo kriti svoje lice. Tako će njen blijesak biti jak

II

Poslije ćemo te povesti u dvorište, noseći ispred nas tvoje aureole žar. I pri toj, od nebeskog sjaja svijeći, pokazat ćemo ti pusti naš hambar.

I staje prazne, u kojima se suše otkosi davni, ko cvijeće na groblju. U ponoći tu dođu mrtvih konja duše. Čuješ ih, kako nevidljivu zob zoblju.

Pokazat ćemo ti i stado magle bijele, koje se provlači kroz živicu svježu. O Isuse, to naše ovce izgorjele, mrtve dolaze i u tor liježu.

Onda ćemo konja jedinog upregnuti, da te provozamo kroz naš mali grad. Nad njim se nebo nisko uvijek muti. Pod njim prigušeno tutnji vodopad.

O ako me upitaš, dok naše staro kljuse bude plašila kraj puta šaš, – Koja je ovo zemlja? Kazat ću:

O Isuse, pa to je Bosna, ti to znaš.

III

A poslije, kad i pijetlima bude sneno, osjetit ćemo kako tvoja glava spušta se čas na moje rame, čas na njeno, I silno nas obasjava.

I u to doba zemaljskih kasnih sati pjevat će ti moja sestrica blagim glasom. O Isuse, ti ćeš tada zadrijemati, izmoren konja tromim kasom.

I koji put, kad magla bude snježno sipila na tvoje sveto ruho, stavit će ti na glavu, sasvim nježno, oreol, koji ti je pao na jedno uho.

Služba riječi

Nedjelja 7.5.

5. VAZMENA

PRVO ČITANJE

Čitanje Djela apostolskih (Dj 6, 1-7 )

U one dane, kako se broj učenika množio, Židovi grčkog jezika stadoše mrmljati protiv domaćih Židova što se u svagdanjem služenju zanemaruju njihove udovice. Dvanaestorica nato sazvaše mnoštvo učenika i rekoše: »Nije pravo da mi napustimo riječ Božju da bismo služili kod stolova. De pronađite, braćo, između sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti nad ovom službom, a mi ćemo se posvetiti molitvi i posluživanju riječi.« Prijedlog se svidje svemu mnoštvu pa izabraše Stjepana, muža puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridošlicu Nikolu. Njih postave pred apostole, a oni pomolivši se, polože na njih ruke. I riječ je Božja rasla, uvelike se množio broj učenika u Jeruzalemu i veliko je mnoštvo svećenika prihvaćalo vjeru.

PRIPJEV

Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama,kao što se u tebe uzdamo!

DRUGO ČITANJE

Iz Prve Petrove Poslanice ( 1Pt 2, 4-9 )

Ljubljeni: Pristupite Gospodinu, kamenu živomu što ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen, pa se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni Dom za sveto svećenstvo da prinosite žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu. Stoga stoji u Pismu: Evo postavljam na Sionu kamen odabrani, dragocjeni kamen ugaoni: Tko u nj vjeruje, ne, neće se postidjeti. Vama dakle koji vjerujete – čast! A onima koji ne vjeruju – kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni i kamen spoticanja, stijena posrtanja; oni se o nj spotiču, neposlušni riječi, za što su i određeni. A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu.Ljubljeni: Ako dobro čineći trpite pa strpljivo podnosite, to je Bogu milo. Ta na to ste pozvani jer i Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim. On koji grijeha ne učini nit mu usta prijevaru izustiše; on koji na uvredu nije uvredom uzvraćao i mučen nije prijetio, prepuštajući to Sucu pravednom; on koji u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo da umrijevši grijesima pravednosti živimo; on čijom se modricom izliječiste. Doista, poput ovaca lutaste, ali se sada obratiste k pastiru i čuvaru duša svojih.

EVANĐELJE

po Ivanu ( Iv 14, 1-12 )

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put.« Reče mu Toma: »Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?« Odgovori mu Isus: »Ja sam put i istina i život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.« Kaže mu Filip: »Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!« Nato će mu Isus: »Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?« »Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’? Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu.«

Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga, i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Ja sam Put, Istina i Život. Nitko ne dolazi Ocu osim po meni...

Obilno je bogatstvo imati dobrog Oca i sigurnu kuću: to je dar koji premašuje svakodnevne sitne čežnje i nadanja. Kršćanin ima i ruku koja ga vodi k Ocu: to je uskrsli Gospodin Isus. Prošireni su prostori naših čežnji i utrte staze do posljednjeg horizonta, kamo smjeraju čežnje i koraci otkupljena čovjeka. Dijele nas rasponi jer je velika razlika između sadašnjosti i vječnosti, ali proslavljeni Gospodin učinio je sve bližim i bliskim. Treba se samo njega držati pa ćemo živjeti u istini i imati život u izobilju. On je pokazao Očevo lice na svome čovještvu i Očevo srce u svome milosrđu. Tko s njim pođe, na pravom je putu jer on je Put do horizonta, do Očeve kuće, koja je lijepo uređena i priređena za njegove prijatelje. Od trenutka kada nas je okupala krsna voda, mi smo s njim u svetom savezu: treba ga samo živjeti u zvanjima i pozivima koji su nam darovani, bez obzira na životni stalež, dob i zanimanje. On je kamen živi koji je ugrađen u naše temelje te možemo sigurno graditi hram u kojemu ćemo se s Bogom družiti i u kojemu ćemo sebe Bogu prikazivati. Svi smo odabrani, sveti/ smo narod, stečen krvlju Sina Božjega, krvlju koju je prolio na putu kalvarijskog križa. Njegovi stečenici, prijatelji neće dopustiti da među njima sirote budu zapuštene, sve će učiniti da se svima lomi i kruh čovječji i kruh riječi Božje. Njegovi prijatelji mogu činiti čuda ljubavi jer su izabrali vođu koji im šalje Silu s neba; oni su djeca Oca nebeskoga. Oni životom i radom obznanjuju Evanđelje, oni pokazuju lice Očevo i njegovo milosrdno srce.

Ivan Brstilo zaređen za svećenika Hvarske biskupije

Predvodeći misno slavlje hvarski biskup Ranko Vidović je u subotu 29. travnja 2023. u hvarskoj katedrali za svećenika svoje biskupije zaredio don Ivana Brstila.

Biskup Vidović je sve pozdravio, osobito svećenike i redovnike, generalnog vikara i župnika Jelse don Stanka Jerčića te dekane Hvara, Brača i Visa don Tonija Plenkovića, koji je župnik Svete Nedjelje u koju se ređenik Ivan s obitelji doselio, Ivicu Huljeva i Milana Šarića te devet bogoslova Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu od kojih su trojica Hvarske biskupije: Tonči Prugo, Domagoj Babić i Božidar Plenković, koji su došli sa svojim duhovnikom Matom Brečićem. Na ređenju je bio i splitski bolnički kapelan Šimun Doljanin te profesor KBF-a Sveučilišta u Zagrebu Tonči Matulić. Biskup je pozdravio brojne nazočne vjernike zahvalivši im za molitve i žrtve. Posebno je pozdravio Ivanova oca Gorana, majku Jaku i brata Josipa te svu njihovu rodbinu, među kojima su bili ređenikovi kumovi Boris i Marina Maleš, te djed Jozo i baka Ruža Gađža te baka Katarina Brstilo, a djed Ivan umro je samo dva dana ranije.

Biskup Vidović je istaknuo da je to poseban dan i događaj ne samo za ređenika Ivana nego i za Hvarsku biskupiju i opću Crkvu. Pri oltaru su posluživali đakoni Ivan Šesto i Igor Goleš, kao i drugi bogoslovi. Liturgijsko pjevanje predvodili su članovi katedralnog zbora pod ravnanjem maestre Klare Milatić i uz orguljsku pratnju profesora Tomija Domančića.

Biskup Vidović je u propovijedi istaknuo da je bit svećeničkog zvanja i poslanja naviještanje Riječi Božje, pobožno i smjerno slavljenje Kristovih otajstava, osobito euharistije i sakramenta pokore, posredovanje Božjeg milosrđa povjerenom Božjem narodu, ustrajnost u zajedničkoj molitvi i svećeničkom zajedništvu te življenje Kristovih otajstava i njihovo naviještanje drugima, pri čemu je potrebno svakodnevno sve više srastati s osobom Isusa Krista, dopuštajući da On bude sve dominantniji u našem životu. Potrebno je da svećenici budu sebedarje ljudima koje im je Bog povjerio.

U svemu tomu najvažnija je ljubav naviještena u pročitanom ulomku Evanđelja sv. Ivana (Iv 21, 15-17). Ono što je sol za hranu to je ljubav za život vjernika, osobito za život jednog svećenika. Stoga se biskup Vidović osvrnuo na pročitani ulomak Evanđelja u kojemu uskrsli Isus pita sv. Petra: „Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?“ Na to mu Petar dva puta odgovara: „Da, Gospodine, ti znaš da te volim!“ Treći put mu je odgovorio: „ Gospodine, ti sve znaš. Tebi je poznato da te volim“. Biskup je istaknuo kako postoji bitna razlika između voljeti i ljubiti, pojasnivši da se voljeti može i iz interesa, a kad se nekoga ljubi tad se za njega i život daje.

Biskup je naveo kako je Isus na Posljednjoj večeri rekao svojim učenicima: „Novu vam zapovijed dajem: „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!“ (Iv 13, 34). „A on je nas tako ljubio da je dao svoj život za nas“, rekao je biskup Vidović koji je s tim pojasnio kako je Isus Petra pitao da li je spreman za Njega dati svoj život. Petar je bio spreman na to dok je imao mač u ruci, dok se pouzdavao u sebe, svoje moći i sposobnosti. Kad je ostao bez mača brzo je Isusa zanijekao i izdao. Petar je bio svjestan onoga što ga uskrsli Isus pita. Svjestan svojih slabosti više ne daje velika obećanja. Ne odgovara Isusu da ga ljubi, nego da ga voli.

Petar je priznao je svoju slabost. To je bio trenutak i početak Petrovog novog hoda za Isusom. Više se nije uzdao u svoju moć, svoje sposobnosti i pamet. Isus je u njemu sve više rastao po riječima sv. Ivana Krstitelja: „On treba da raste, a ja da se umanjujem.“ Isus je toliko u njemu rastao da ga je prerastao, a to potvrđuje sv. Pavao govoreći „Ne živim više ja nego u meni živi Krist.“

„Ovo je problem mnogih ljudi; u svojoj oholosti i bahatosti ne znaju koliko su nemoćni. Biti svjestan svojih slabosti početak je mudrosti“, istaknuo je biskup Vidović dodajući kako je Petar bio svjestan svojih slabosti. U poniznosti svoga srca otkrio je svoje nemoći. Priznao je svoju slabost. Želim, ali ne mogu. Zato se Isus spustio na Petrovu razinu pa ga treći put ne pita ljubiš li me, nego voliš li me? A Petar mu odgovara: „Gospodine ti znaš bolje od mene kakav sam. Tebi je poznato da te volim“. Tada ga je Isus proglasio prvim papom.

„Ivane, i Tebi će Isus u tvojoj prostraciji postaviti isto pitanje: ‚Voliš li me?‘ Ispravni odgovor moći ćeš dati samo u poniznosti i kazati: „Želim, Gospodine, ali bez tebe neću moći, potrebna mi je tvoja milost. I kad ustaneš neka to bude znak kako si spreman u poniznosti hodati za Gospodinom, pa i svoj život mu dati služeći povjerenom narodu“, poručio je biskup Vidović, dodavši: „A vas, dragi vjernici, molim da molite žarko ne samo za našega Ivana nego i za sve nas svećenike, osobito kad osjetite da smo posrnuli i pali pod teretom naših slabosti i mana. Tada nam je najpotrebnija vaša molitva i vaš zagovor da ustrajemo u svom pozivu i da se Bog u nama proslavi“, zaključio je biskup Vidović.

Potom je uslijedio obred svećeničkog ređenja. Ređenika je predstavio generalni vikar Jerčić, te je ređenik biskupu dao svoja obećanja. Za vrijeme prostracije, pjevanje Litanija svih svetih predvodili su dekan Šarić i bogoslov Prugo.

Tijekom pričešćivanja muški pučki pjevači iz Svete Nedjelje uz orguljsku pranju Jure Milatića pjevali su himnu svoje župe, himnu Gospi od Centure „Draga, Gospe, Božja mati“.

Na kraju misnog slavlja biskup Vidović je čestitao ređeniku Brstilu govoreći: „Ivane, dobro došao u naš prezbiterij, računamo na tebe, a i ti računaj na nas; na svećenike, redovnike i Božji narod“. Osobito je čestitao roditeljima, bratu te užoj i široj obitelji i župi Sveta Nedjelja u kojoj žive ređenikovi roditelji. Biskup je zamolio vjernike da mole za svećenička zvanja, navodeći Isusove riječi: „Žetva je velika, a radnika malo“. Stoga je zamolio i Gospodina da pošalje radnika u žetvu svoju.

Ivan Brstilo rođen je u Splitu 22. lipnja 1994. godine, gdje je završio osnovnu i srednju školu, primivši sakramente u konkatedrali Sv. Petra apostola. Nakon završene srednje škole 2013. godine doselio se s obitelji u župu Sveta Nedjelja, u mjesto Jagodna na otoku Hvaru. Tri godine teološko-filozofskog fakulteta pohađao je u Splitu, a dvije godine u Zagrebu na Teološkom institutu družbe Isusove, gdje je i diplomirao.