Oct 6, 20237 min read

ŽUPNE OBAVIJESTI 8.10. - 15.10.2023.

Župni listić Jelsa Br. 42 / 2023 (887)

LISTOPADSKA POBOŽNOST

nedjelja 8. 10:

27. KROZ GODINU – RUZARICA mise: u 9h u Gospe na Račiću

i u 18h u zupni crkvi

ponedjeljak 9. 10.:

krunica / misa u 17,30h

utorak 10. 10.:

misa u 8,00h

krunica u 17,30h

srijeda 11. 10.:

Sv. Ivan XXIII.- papa

krunica / misa u 17,30h

četvrtak 12. 10.:

Bl. Carlo Acutis

krunica / misa u 17,30h

petak 13. 10.:

mise u 8h i u 18h (s vjenčanjem)

subota 14. 10.:

Sv. Kalist, papa

misa u 8,00h

krunica u 17,30h

nedjelja 15. 10:

28. KROZ GODINU - Presv. Sakramenta

mise: u 9h i u 18h ( 17,30h krunica )

ŽUPNI VJERONAUK

OSNOVCI na krunicu u 17,30 sati

1. i 4. razred u ponedjeljak 2. i 5. razred u utorak

6. razred u srijedu 3. razred u četvrtak

7. i 8. razredu petak ili u subotu

SREDNJOŠKOLCI

U SUBOTU:

1. razred u 19h

2. razred u 20h

ŽENIDBENA NAPOVIJED

IVAN VIDOVIĆ, Perota i Nine r. Kuničić, i IVANA MAKJANIĆ, Nenada i Edite r. Bubić vjenčat će se u petak 13. listopada u 18 sati

ZRNO ZA SVAKI DAN

Ni ja te ne osuđujem. Nemoj, molim te, stalno rovati po tuđim prljavštinama, opačinama, zlodjelima; loviti tuđe pogreške, analizirati neuspjehe i upirati prstom u ljudske opačine i moralne pokvarenosti. A sve to samo da bi imao ispriku za vlastite gorke promašaje.

Život je ipak lijep. Tolika lijepa jutra i večeri, divna proljeća i ljeta. Da, život još uvijek može biti lijep.

( Iv 8,11 )

Služba riječi

Nedjelja 8. 10.

27. KROZ GODINU

PRVO ČITANJE

Iz Knjige proroka Izaije (Iz 5, 1-7)

Zapjevat ću svojemu dragome pjesmu svog ljubljenog njegovu vinogradu. Moj je dragi imao vinograd na brežuljku rodnome. Okopa ga, iskrči kamenje, posadi ga lozom plemenitom. Posred njega kulu on podiže i u nj tijesak metnu. Nadaše se da će uroditi grožđem, a on izrodi vinjagu. Sad, žitelji jeruzalemski i ljudi Judejci, presudite izmeđ mene i vinograda mojega. Što još mogoh učiniti za svoj vinograd pa da nisam učinio? Nadah se da će uroditi grožđem, zašto vinjagu izrodi? No sad ću vam reći što ću učiniti od svog vinograda: plot ću mu soriti da ga opustoše, zidinu razvaliti da ga izgaze. U pustoš ću ga obratiti, ni obrezana ni okopana, nek u drač i trnje sav zaraste; zabranit ću oblacima da dažde nad njime.Vinograd Gospodina nad vojskama dom je Izraelov; izabrani nasad njegov ljudi Judejci. Nadao se pravdi, a eto nepravde, nadao se pravičnosti, a eto vapaja

PRIPJEV

Vinograd Gospodnji dom je Izraelov.

DRUGO ČITANJE

Iz Prve poslanice Filipljanima (Fil 4, 6-9)

Braćo! Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.

Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to nek vam je na srcu! Što ste naučili, i primili, i čuli, i vidjeli na meni – to činite i Bog mira bit će s vama!

ALELUJA:

Ja vas izabrah iz svijeta da idete i rod donosite

i rod vaš da ostane, govori Gospodin.

EVANĐELJE

po Mateju (Mt 21, 33-43 )

U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim: »Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako. Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: ‘Poštovat će mog sina.’ Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: ‘Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!’ I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju. Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?« Kažu mu: »Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urodu svoje vrijeme.«

Kaže im Isus: »Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni.Gospodnje je to djelo – kakvo čudo u očima našim! Zato će se – kažem vam – oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!«

Sprovod biskupa Slobodana Štambuka

CURRICULUM VITAE

Rođen je l. ožujka 1941 u Selcima na Braču, od oca Josipa i majke Nedjeljke-Perice rođene Jakšić. Gimnaziju i studij teologije završio je u Zadru. Za svećenika Hvarske biskupije zaređen je 3. srpnja 1966. u rodnim Selcima.

Vršio je službu Župnika u Pražnicama i Gornjem Humcu (od 1966. do 1968 ), u Vrisniku i Pitvama (od 1968. do 1971.), u Vrbanju i Svirčima (od 1971. do 1978.), u Nerežišćima (od l978. do 1981.) te u Supetru i Škripu, gdje ga je zateklo imenovanje za biskupa hvarskog od pape Ivana Pavla II. - 30. ožujka 1989.

Za biskupa je zaređen 30. travnja iste godine u Hvaru. Glavni zareditelj bio je apostolski pronuncij za Jugoslaviju nadbiskup msgr. Gabriel Mantalvo. a suzareditelji splitsko-makarski nadbiskup i metropolit msgr. Ante Jurić i dotadašnji hvarski biskup msgr. Celestin Bezmalinović. (U HBK bio je predsjednik Vijeća za misije i član Biskupske komisije za Papinski hrvatski zavod sv Jeronima u Rimu. )

Papa Franjo je 9. ožujka 2018. prihvatio njegovo odreknuće od službe te je do biskupskog ređenja mons. Palića biskup Slobodan (bio) apostolski administrator Hvarske biskupije.

Preminuo je u Svećeničkom domu u Splitu - 27. rujna 2023. u 83. godini života, 58. godini svećeništva i 35. godini biskupstva. Lijes sa tijelom pokojnog biskupa dočekan je na Dolcu u Hvaru u utorak, 3. listopada, te je u sprovodnoj povorci prenesen u katedralu, u kojoj je sutradan bio dostojanstveni sprovod i ukop. Obred je vodio biskup Ranko Vidović, a homiliju održao nadbiskup Želimir Puljić.

Hvarski biskup u miru Slobodan Štambuk pokopan je u katedrali sv. Stjepana, pape i mučenika, u Hvaru u srijedu 4. listopada.

Na sprovodu u Hvaru 4. listopada u ime svećenika oprostio se generalni vikar don Stanko Jerčić:

Nadbiskup Želimir najavio je da ću ga vjerojatno nadopuniti u prisjećanjima „zgodama i nezgodama“ na biskupa Slobodana, ali kad bih se ubacio u te vode, vi pridošli morem s raznih strana vjerojatno ne biste prispjeli na svoja plovila za povratak. A sinoć su mi oba nasljednika biskupa Slobodana, Ranko i Petar, preporučili da u svojoj riječi budem umjeren, odmjeren i kratak. A i moja sijeda glava mi je savjetovala da se ne zalijećem u neke asocijacije, insinuacije i usporedbe, na koje me je napadno „svrbio jezik“, jer nije u skladu s pijetetom i dostojanstvom ovog svetog čina oskvrnuti ga dodirivanjem nekih nemilih tema. Stoga ću vam samo pročitati svoj reducirani i kontrolirani govor:

Ime: Iz rodne kuće je otpremljen na krštenje 29. travnja 1941. s imenom Ivan, ali je krsni kum Ivan Ivulić Štambuk, tadašnji načelnik općine Selca, inzistirao: „Tih Ivana ima i previše, evo nam napokon svanula sloboda, neka bude - Slobodan! I bi tako, a Ivan mu je tek drugo ime. Na jednoj krizmi u Njemačkoj neki se naš čovjek Imoćanin pomalo rezignirano pitao: Kako to - biskup pa Slobodan!?, a biskup mu je odgovorio: Prvo. ja nisam Slobodan nego Slobodan... a drugo: nisam rođen ni kršten 45. ili 46. nego u proljeće 1941.!

Ipak, može se reći da pokojnom. biskupu prvo ime nije bilo ni Slobodan ni Ivan. Nego - koje? Ono isto koje je njegovome ocu na grobu napisano? PIŠ: KATOLIK! Naime, njegov se otac Josip Štambuk „Čiča" u nekoj nevolji Drugog svjetskog rata zavjetovao da će dobrovoljno vršiti službu remete. I kad za one vladavine bezbožnog komunizma na Božić ili Gospu Karmelsku ne bi došao na posao u Jadrankamena, predradnik ga je pitao: Joze, nisi u bolovanju, ni u odmoru, a nisi doša na posal; ča ću ti pisat? Njegov je lakonski odgovor bio:

Piš - katolik!

Evo to je, rekao bih. prvo i pravo ime biskupa Slobodana, što ga je usisao s materinskim mlijekom i očevim prkosnim znojem: kršćanin-katolik. Iz tog je kamenog temelja niknulo njegovo drugo ime: svećenik-župnik. A tek treće mu je ime: biskup. Iako je župnik bio 23 godine, a biskup ordinarij 29 godina, pa još pet godina kao emeritus, ipak - baš kao što naš Brušanin Juraj Jurjević „nikada nije dopustio da u njemu umre dječak!" tako ni biskup Slobodan nikada nije dopustio da u njemu umre - župnik! Neki su mu to stavljali pod zamjerke, mnogi, naprotiv, u pohvale, ali to sada nikome a njemu pogotovo uopće i nije važno. Kao da sam ga čuo da nam se javlja s mjesta od istine: Meni nije do toga kako me sudite vi ili bilo koji ljudski sud… sudac je moj Gospodin. I moj i vaš! A duboko sam uvjeren da mu taj jedini pravedni Sudac nije mogao predbaciti Glasom Otkrivenja: O da si vruć ili hladan! Jer Slobodan je mogao i znao biti i vruć i hladan, ali nipošto mlak.

Osobne poveznice: Prva mu je župnička služba bila u mojim rodnim Pražnicama i to je značajno obilježilo naš odnos za cijelog preostalog života. Pokojni moj kolega, mještanin i prijatelj Josip Mihovilović i ja koristili smo svaku prigodu da bismo pohrlili k don Slobodanu, tamo gdje ga je vodio put služenja Bogu i Crkvi - najprije u Vrisnik (i Pitve), a potom u Vrbanj (i Svirče). Toliko su nas u tim župama bili „usvojili" da, ako se slučajno pojavio samo jedan od nas, redom su pitali: A di je oni drugi? I tako smo nekoliko puta u odnosu prema don Slobodanu mijenjali „tivikanje" u oslovljavanju: dok smo mi bili sjemeništarci a on bogoslov, bili smo na ..ti". Kad je postao naš župnik, morali smo prijeći na „Vi" da se naši pobožni mještani ne bi sablažnjavali ako govorimo šjor kurotu - „ti". A čak smo ocu i materi govorili Vi! Nakon što smo i sami postali svećenici, prešli smo opet na ..ti", a kad je on postao biskup, kombinirali smo oba oslovljavanja: u privatnom ophođenju „ti", u službenom apostrofiranju - Vi.

To što smo kao bogoslovi „gravitirali" don Slobodanu - smatram osobitim Božjim i njegovim darom: od njega i uz njega, onako poduzetnog i agilnog župnika, puno smo učili i, vjerujem, naučili pogotovo što se don Slobodan nije nimalo sustezao ..baciti nas u vatru" svakojakih pastoralnih angažmana: od „ciklostiranja“ listića i raznih materijala do održavanja vjeronauka i čak vođenja sprovoda...

Hvala, dragi naš biskupe Slobodane, za sve te godine svećeničko-župničkog i biskupskog predanog služenja Bogu i narodu Božjem - Crkvi Kristovoj. Hvala posebno od svih svećenika za svu brigu i razumijevanje, hvala što si ostajao vjeran i kad mi, možda, nismo to bili, što si nas znao čuti i kad mi tebe možda nismo---.

Naravno. svi dobro znamo onu narodnu: „Hvala ljudska voda je svrh pijeska!“, ali i onu Pavlovu: „Dobar sam boj bio, trku izdržao, vjeru sačuvao";

Dragi naš biskupe Slobodane: uvjereni smo da te je dočekala slava nebeska i Isusov pozdravni poklik: Slugo dobri i vjerni, uđi u radost Gospodara svoga!-