Župni listić Jelsa Br. 24 / 2024 (923)
nedjelja 9. 6.:
10. Kroz godinu
mise u 9h i u 19h (u 18,45 Zlatna krunica)
ponedjeljak 10. 6.:
MISA (s večernjom i Zlatnom krunicom) u 19h
utorak 11. 6.:
Sv. Barnaba, apostol
MISA (s večernjom i Zlatnom krunicom) u 19h
srijeda 12. 6.:
MISA (s večernjom i Zlatnom krunicom) u 19h
četvrtak 13. 6.:
SVETI ANTE PADOVANSKI
MISE: u župnoj crkvi u 8 sati;
u Bočiću, uz kapelicu u 19h - s blagoslovom djece i ljiljana
Poslije mise – u 20 sati – susret srednjoškolaca (u crkvi)
petak 14. 6.:
MISA (s večernjom i Zlatnom krunicom) u 19h
subota 15. 6.:
Sv. Vid mučenik (kao Zaštitnika slavi ga Rijeka, Brač…)
misa u 17h
U 21h - U LJETNOM KINU: MONODRAMA „Bio sam tamo“
režija i izvedba: PERE ERANOVIĆ: ULAZNICA: 5 €.
nedjelja 16. 6.:
11. Kroz godinu - Presv. Sakramenta
SVEČANA MISA ZAHVALNICA ZA KRAJ ŠKOLSKE GODINE
RODITELJA, UČITELJA I UČENIKA
U 10 SATI – VANI, PRED CRKVOM
Prije toga NA TRGU KRIŽONOŠE u 9,15h PRIGODNI PROGRAM
VEČERNJA MISA u 19 sati
ŽUPNI VJERONAUK
OSNOVCI
1., 2., 3. i 4. razred – U SRIJEDU U 10 sati;
5., 6., 7. i 8. razred U ČETVRTAK u 10 sati
SREDNJOŠKOLCI
Svi u ČETVRTAK. u 20 sati (poslije mise u Sv. Ante):
KRIZMANICI preuzimaju USPOMENE, potom svi idemo na piće/sladoled
Služba riječi
10. Nedjelja kroz godinu
( 9. 6.)
PRVO ČITANJE
Čitanje Knjige Postanka (Post 3, 9-15)
Pošto je Adam jeo s drveta, zovne ga Gospodin, Bog: »Gdje si?«, reče mu. On odgovori: »Čuo sam tvoj glas u vrtu; pobojah se jer sam gol pa se sakrili.« Nato mu reče: »Tko ti otkri da si gol? Da nisi jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?« Čovjek odgovori: »Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.« Gospodin, Bog, reče ženi: »Što si to učinila?« »Zmija me prevarila pa sam jela«, odgovori žena. Nato Gospodin, Bog, reče zmiji: »Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi poljskom! Po trbuhu svome puzat ćeš i prašinu jesti sveg života svog! Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu«
PRIPJEV
U Gospodina je milosrđe i obilno je u njega otkupljenje.
DRUGO ČITANJE
Iz Poslanice Korinćanima (2 Kor 4, 13 - 5,1)
Budući da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo. Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti. A sve je to za vas: da milost - umnožena - zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu.
Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave jer nama nije do vidljivog, nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo - vječno.
Znamo doista: ako se razruši naš zemaljski dom, šator, imamo zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vječan na nebesima.
ALELUJA
Sad će knez ovoga svijeta biti izbačen, govori Gospodin.
A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.
EVANĐELJE
po Marku (Mk 3, 20 -35)
U ono vrijeme: Dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: »Izvan sebe je!«
I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: »Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.« A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: »Kako može Sotona Sotonu izgoniti? Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti! Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.« Jer govorahu: »Duha nečistoga ima.«
I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: »Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!« On im odgovori: »Tko je majka moja i braća moja?«
I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: »Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.
ČUDNO: I OVAKO DEŠPERANE MISLI NALAZIMO U BIBLIJI?
Pisac Propovjednika predstavlja se kao sin Davidov, kralj u Jeruzalemu. To je, očito, književna fikcija, uobičajena u starini uopće, a u mudrosnoj literaturi napose. Zbog nesuvislo prepletenih, često međusobno suprotnih misli neki naslućuju da je ovu knjižicu napisalo više (susljednih) autora. Drugi opet, pozivajući se na jedinstvo djelca, stila i načina izražavanja, misle da je ono djelo samo jednog autora.
Knjižica je vjerojatno napisana negdje u 3. st. pr. Kr., kad je i u Palestinu počela prodirati helenistička kultura, koja je svijet zanosila čisto ovozemaljskim vrednotama. Tada je, u duhu biblijske tradicije, bilo potrebno istaknuti da isključivo ovozemaljske vrednote ne mogu posvema usrećiti čovjeka. To je, semitski, često učinjeno tako snažno i smiono te se čini da je Propovjednik otišao u protivnu krajnost: u prezir tih vrednota. To se može lako uočiti u naprijed citiranom tekstu, uz napomenu da „Propovjednik“ to ističe već u prvoj rečenici svoje knjige:
Vanitas vanitatum et omnia vanitas – ispraznost nad ispraznošću, i sve je ispraznost!
Iz Knjige Propovjednika (2, 1-3. 12-26)
Tad rekoh u srcu svom: »Daj da okušam užitak, i vidim što naslada pruža« — ali gle: i to je ispraznost! O smijehu rekoh: »Ludost je«; o užitku: »Čemu valja?« Odlučih tijelo krijepiti vinom, a srce posvetiti mudrosti; poželjeh prigrliti i ludost, kako bih spoznao usrećuje li ljude ono što pod nebesima čine za izbrojenih dana svojega života.Okrenuh zatim misao svoju mudrosti, gluposti i ludosti. Što, na priliku, čini kraljev nasljednik? Ono što je već učinjeno. I spoznadoh da je bolja mudrost od ludosti, kao što je svjetlost bolja od tame.
Mudracu su oči u glavi, a bezumnik luta u tami. Ali također znam da obojicu stiže ista kob. Zato rekoh u sebi: »Kakva je sudbina luđaku, takva je i meni. Čemu onda žudjeti za mudrošću?« I rekoh u srcu: »I to je ispraznost!« Jer trajna spomena nema ni mudru ni bezumniku: obojicu će poslije nekog vremena prekriti zaborav! I, jao, mudrac mora umrijeti kao i bezumnik. Omrznuh život, jer mi se učini mučnim sve što se zbiva pod suncem: sve je ispraznost i pusta tlapnja. Zamrzih sve za što sam se pod suncem trudio i što sad ostavljam svome nasljedniku. Tko zna hoće li on biti mudar ili lud? Pa ipak, on će biti gospodar sve moje muke u koju uložih sav svoj napor i mudrost pod suncem. I to je ispraznost. I stao sam srcem očajavati zbog velikog napora kojim sam se trudio pod suncem. Jer čovjek se trudi mudro i umješno i uspješno, pa sve to mora ostaviti u baštinu drugomu koji se oko toga nije uopće trudio. I to je ispraznost i velika nevolja. Jer što on dobiva za sav svoj napor i trud koji je pod suncem podnio? Jer svi su njegovi dani doista mukotrpni, poslovi mu puni brige; čak ni noću ne miruje srce njegovo. I to je ispraznost.Nema čovjeku druge sreće već jesti i piti i biti zadovoljan svojim poslom. I to je, vidim, dar Božje ruke. Jer tko bi mogao jesti, tko li zadovoljan biti, osim po njemu. Mudrost, spoznaju, radost on daruje onom tko mu je po volji, a grešniku nameće zadaću da sabire i skuplja za onoga tko je po volji Bogu. I to je ispraznost i pusta tlapnja.
NAJBOLJI DAR - DOBRA KNJIGA
Uz nastup našeg župnog zbora i bratovštine prošle korizme u Rijeci moj stari prijatelj biskup Mate Uzinić obdario me je, sa nekoliko uobičajenih „paštroća“, jednom osobito zanimljivom knjigom PASTIRI talijanskog teologa Paola Cortaza. Pročitao sam je „na dušak“ i požurio nabaviti u Verbuma paralelnu knjigu istog autora – OVCE. A pri nastupu našeg zbora u Veloj Luci, don Hrvoje mi je darovao i vrlo preporučio knjigu poznatoga češkog teologa Tomaša Halika DOTAKNI RANE, koju temeljito „prožvakao“ i obilježio mnogim crtama i podcrtama, kako bih je lakše mogao u pojedinim odlomcima, da ne kažem obrocima, podijeliti i s vama. Evo vam za početak jedan mali „doručak“:
Moguće je da nismo potpuno svjesni izvanredne prilike našeg vremena, kada kršćanstvo nestaje iz naše kulture kao njezin sam po sebi razumljiv okvir, kao religija, tj. stvar tradicije, autoriteta, kolektivizma, kao nasljeđe. Mnogo je stoljeća kršćanstvo na takav način bilo prisutno u europskom društvu; to je, doduše, donijelo mnoga kulturna i socijalna dobra, ali su vjerojatno milijuni kršćana bili zakinuti za ono što je u kršćanskoj vjeri bitno; radi se naime o iskustvu obraćenja - metanoje. I to ne samo u smislu konverzije, prelaska od nevjere prema vjeri ili s jedne konfesije na drugu, nego o promjeni života na koju je neprestano (na tragu proroka) pozivao Isus Nazarećanin.
Znamo iz života svetaca (sjetimo se samo Augustina, Franje Asiškog, Ignacija Lojolskog, Terezije Avilske i bezbrojnih drugih) da su takvu konverziju, za njih same većinom nenadanu, iznenadni obrat, zaista doživjeli (nakon svih vjeronauka na kojima su bili i usred „kršćanskog društva") - a takvo iskustvo sigurno nije bilo povlastica samo onih koje je Crkva uzdigla na čast oltara. Ako pažljivo pogledamo u povijest, ne možemo se oteti dojmu da kod milijuna dobrih ljudi koji su ispovijedali i prakticirali (sigurno velikom većinom iskreno i bez licemjerja) kršćanstvo, mir takve religije, sustava prokušanih pravila, rituala i navika nikada nije bio narušen rođenjem vjere kao slobodnog, osobnog odgovora na osobno shvaćen Božji poziv.
Možda je ovdje prisutan onaj deficit, pustinja kojom tako brzo zagospodare „sirene ovoga svijeta“. Možda su u tim dubinama skrivene rane koje ne možemo izliječiti trubama i bubnjevima naviještanja vjere u duhu kršćanskog trijumfalizma („mi vam donosimo Istinu, kojom mi raspolažemo, pristupite k nama i tako ćete biti spašeni"), nego samo snagom Kristovih rana koje ćemo otkriti i u sebi ako nas duboko zahvati Kristov poziv na obraćenje kao poziv na promjenu života.
Možda bi se kršćani, umjesto opsesivnog traganja za maskiranim agentima sila tame koji rafinirano nastoje uništiti našu „religiju" (the good old religion), trebali sami više truditi da istrošene forme religije naše kulture i društva zamijene „revolucionarnom" snagom evanđelja.
(Tomaš Halik: DOTAKNI RANE, str. 87-89.)
ŽUPA UZNESENJA MARIJINA
21465 JELSA 671
MB 1247948;
IBAN: HR042340009-1100140304
Tel/fax: 021/761-839; Internet: www.zupajelsa.com
Župnik: don Stanko Jerčić: 091/895-6751
E-mail: stanko.jercic@gmail.com
コメント