Župski listić Jelsa Br. 19 / 2021. (763)
mise kroz tjedan u 18,30 sati: svibanjska pobožnost - krunica - misa i devetnica
IZNIMNO: u srijedu i petak misa (i devetnica) je ujutro u 8h, a krunica u 18,30h
nedjelja 16. 5.:
7. VAZMENA ( Presv. Sakramenta )
mise u 9 i u 19 sati ( 18,30 sati krunica )
Poslije mise vjeronauk krizmanicima
subota 22. 5. :
8,30 misa s krštenjem
18,30 sati krunica i MISA DUHOVSKOG BDJENJA.
u Hvaru: REĐENJE BISKUPA RANKA VIDOVIĆA u 10,30 sati: PRIJENOS na HRT4; Zareditelj: mons. Marin Barišić, splitski nadbiskup metropolita; suzareditelji: mons. Dražen Kutleša i mons. Petar Palić
nedjelja 23. 5.:
DUHOVO - PEDESETNICA
mise u 9 i u 19 sati ( 18,30 sati krunica )
u 20h vjeronauk krizmanicima
ŽUPSKI VJERONAUK – slijedećeg tjedna
OSNOVCI:
1. razred: ponedjeljak u 9,00h
2. razred: ponedjeljak u 9,45h
3. razred PRVOPPRIČESNICI : ponedjeljak u 11,15 i srijeda-četvrtak-petak u 11 sati
4. razred: ponedjeljak u 10,30h 5. razred: utorak u 9,00h
6. razred: utorak u 9,45h
7. razred: utorak u 10,30h
8. razred: utorak u 11,15h
SREDNJOŠKOLCI:
KRIZMANICI: u nedelju u 20,00h
Doktore, što još trebam staviti u pripremljenu kupku da bih se u kadi posve opustila i zaboravila na sve? – Uključeni fen!
Prvo su rekli da alkohol može ubiti Covid 19. Onda su poručili da pušače neće pogoditi Covid. Sad kažu da Covid uništava izravna sunčeva svjetlost. Dakle, ako me vidite golog i pijanog kako pušim na balkonu, molim vas – gledajte svoja posla; provodim važne medicinske eksperimente i – ne miješajte se u znanost!
Jezični savjeti
„Jezik roda moga“ oskvrnjuje se nemilo u zemlji Hrvatskoj, u govoru i u pismu! I to, nažalost, „počevši od starijih“ tj. od medija koji bi upravo trebali biti za naciju učitelji i uzori lijepog hrvatskog pravogovora! dogoditi se – desiti se… U Hrvatskoj nam se u posljednje vrijeme sve nešto „dešava“, a trebalo bi se – događati. Ti glagoli imaju isto značenje, ali hrvatskom standardnom jeziku pripada glagol dogoditi se, događati se, pa ne treba upotrebljavati desiti se, dešavati se. Možda samo kad se nešto loše, zlo dogodi, tj. neka nesreća ili – udes! često puta : Prilog često znači 'mnogo puta ili u malim vremenskim razmacima'. Stoga je umjesto izraza često puta dovoljno upotrijebiti samo prilog često. Umjesto Često puta idem u šetnju. ili Prijatelj mi je često puta to govorio., treba Često idem u šetnju., Prijatelj mi je često to govorio.
PRVO ČITANJE:
Čitanje Djela apostolskih (Dj 1, 15-17.20a.20c-26)
U one dane ustade Petar među braćom – a bijaše sakupljenog naroda oko sto i dvadeset duša – i reče: »Braćo! Trebalo je da se ispuni Pismo što ga na usta Davidova proreče Duh Sveti o Judi koji bijaše vođa onih što uhvatiše Isusa. A Juda se ubrajao među nas i imao udio u ovoj službi. Pisano je doista u Knjizi psalama: ’Njegova kuća nek opusti, njegovo nadgledništvo nek dobije drugi!’ Jedan dakle od ovih ljudi što bijahu s nama za sve vrijeme što je među nama živio Gospodin Isus – počevši od krštenja Ivanova pa sve do dana kad bî uzet od nas – treba da bude svjedokom njegova uskrsnuća.«
I postaviše dvojicu: Josipa koji se zvao Barsaba a prozvao se Just, i Matiju. Onda se pomoliše: »Ti, Gospodine, poznavaoče svih srdaca, pokaži koga si od ove dvojice izabrao da primi mjesto ove apostolske službe kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto.« Onda baciše kocke i kocka pade na Matiju; tako bi pribrojen jedanaestorici apostola.
PRIPJEV:
Gospodin u nebu postavi prijestolje svoje.
DRUGO ČITANJE:
Čitanje Prve poslanice svetoga Ivana ap. (1Iv 4, 11-16)
Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge. Boga nitko nikada ne vidje. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena. Po ovom znamo da ostajemo u njemu i on u nama: od Duha nam je svoga dao. I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta. Tko ispovijeda da je Isus Sin Božji, Bog ostaje u njemu, i on u Bogu. I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu.
PRIJE EVANĐELJA:
Neću vas ostaviti siročad, govori Gospodin: idem i doći ću k vama, radovat će se srce vaše.
EVANĐELJE:
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu (Iv 17, 11b-19)
U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se: »Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni. A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi. Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta.
Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet, tako i ja poslah njih u svijet. I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini.«
Josipova stranica
APOSTOLSKO PISMO PATRIS CORDE SVETOGOCA FRANJE (nastavak 6 )
5. Kreativno hrabar Otac
Ako je prva faza bilo kojeg istinskog unutarnjeg ozdravljenja prihvaćanje osobne povijesti te prihvaćanje stvari koje nismo željeli, onda njima treba dodati još jednu bitnu značajku: kreativnu hrabrost. Pojavljuje se posebno kad se
naiđe na poteškoće.Odnosno, suočeni s poteškoćama, možemo ili odustati i otići, ili se nekako suočiti s njima. Povremene poteškoće donose nam resurse za koje nismo ni mislili da ih imamo.
Čitajući Evanđelja o Isusovu djetinjstvu, često se pitamo zašto Bog nije intervenirao na izravniji i jasniji način. No, Bog djeluje kroz događaje i ljude. Josip je čovjek izabran od Boga, preko kojega se Bog brine o počecima povijesti otkupljenja. On je pravo „čudo“ kojim Bog spašava Dijete i njegovu majku. Nebo intervenira s povjerenjem u kreativnu hrabrost ovog čovjeka koji, stigavši u Betlehem i ne pronašavši smještaj u kojem Marija može roditi, uređuje staju i preuređuje ju, tako da ona postane što je više moguće mjesto dobrodošlice Sinu Božjem koji dolazi na svijet. Suočen s neposrednom opasnošću Heroda, koji želi ubiti Dijete, još jednom je u snu Josip upozoren braniti Dijete, a usred noći organizira bijeg za Egipat…
Ako se ponekad čini da nam Bog ne pomaže, to ne znači da nas je napustio, već da nam vjeruje, da budemo kreativni i da sami pronalazimo rješenja…
Evanđelje nam ne govori koliko su dugo Marija, Josip i Dijete ostali u Egiptu. Ali sigurno su morali jesti, pronaći dom, posao. Sveta obitelj morala se suočiti s konkretnim problemima poput svih ostalih obitelji, poput mnoge naše braće migranata koji i danas riskiraju svoje živote da bi izbjegli nesreću i glad. U tom smislu vjerujem da je sveti Josip doista poseban zaštitnik onih koji moraju napustiti svoju zemlju zbog ratova, mržnje, progona i bijede. Na kraju svake priče koja Josipa vidi kao glavnog junaka, Evanđelje napominje da ustaje, vodi Dijete i majku sa sobom i čini ono što mu je Bog zapovjedio. Doista, Isus i Marija, njegova majka, najdragocjenije su blago naše vjere…
Ovo Dijete je ono koje će reći: „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste“ (Mt 25, 40). Prema tomu, svaki siromah, potrebiti, onaj koji pati ili umire, svaki stranac, svaki zatvorenik, svaka nemoćna osoba je „dijete“ koje Josip nastavlja štititi. Zbog toga se sveti Josip zaziva kao zaštitnik nesretnika, potrebitih, prognanika, nevoljnika, siromaha i umirućih. Prema tomu, Crkva ne može ne pokazati posebnu ljubav prema našoj najmanjoj braći i sestrama, jer je Isus pokazivao osobitu brigu za njih i osobno se poistovjećivao s njima. Od svetog Josipa moramo naučiti tu istu brigu i odgovornost. Moramo naučiti voljeti dijete i njegovu majku, voljeti sakramente i milosrđe, voljeti Crkvu i siromašne. Svaka od tih stvarnosti uvijek je dijete i njegova majka.
(nastavlja se)
Zorka Bibić napisala je knjigu
„Gladi naše zaštitnik“
u povodu 350. obljetnice dolaska relikvije sv. Prospera u Hvar … zapravo je majstorski izgradila priču o štovanju svetog Prošpera u Hvaru te o nekim događajima (bune, nevolje, glad…) i o nekim čudima koji su odredili prošlost i budućnost Hvara.
Budući da se o životu svetog Prošpera ništa pouzdano ne zna, možemo ga zamišljati kako hoćemo; i Zorka ga „vidi“ kao vojnikaa, čak kao ženu… ili:
Zamišljala sam ga i kao đakona, svećenika, u prašnjavoj bijeloj haljini, na kojoj su tragovi čađi i dima od neprestanog skrivanja po uskim i mračnim ulicama Rima. Njegov mogući kraj je za oltarom. Dok podiže kruh probadaju ga nožem. Bijeli komad kruha upija tamnu gustu krv. Krv mučenika sjeme je novih kršćana, zapisat će Tertulijan. Lik đakona idealna je osoba koja bi u plošnom, papirnatom formatu mogla dati sve svoje za Krista, pogotovo u mračnom vremenu, u našem stoljeću bio bi glavna tema dnevnih doza izrugivanja na portalima: optuživali bi ga za desničarenje i puzajuće ustaštvo, krstili ga katolibanstvom i klerofašizmom, upadali bi u njegovu župnu crkvu i promatrali dezinficira li ruke prije nego podijeli pričest, svaka njegova riječ bila bi pod povećalom i ravnalom mainstream društvenog mijenja. Silom bi mu trpali u usta ono što nije rekao, izvrtali svako slovo, namještali ga kao lutku marionetu nevidljivim koncima. U beskonačno prostranoj virtualnoj areni svjetina je brojnija, glasnija i moćnija od one antičke rimske: svaki komentar je nalik šamaru. Izvikuju PEDOFILČINO iz udobnosti fotelja, JEL TEBI KRETENU IDU PARE NAPAĆENOG NARODA, deru se ispijajući bezbrojne pive ispred seoskih dućana, ŠTA ĆE MENI JEDAN POP GOVORIT A VOZI BEMVEJCA, upire prstom jedan dok okreće još jedan đir u kladionici, SVE TO TREBA NA LOMAČU, stiže napisati komentar onaj što je maloprije udario ženu jer mu nije servirala juhu taman po njegovoj mjeri, UKIDAJ VATIKANSKE UGOVORE, vrišti onaj prosvjednik u markiranom odijelu i lakiranim cipelama, I SRBI SU BOLJI OD VAS PEDERČINA, samodopadno tipka onaj kojemu visi ogromna krunica na retrovizoru, JEL TO GOVORIŠ MINISTRANTIMA DOK IH PIPAŠ U SAKRISTIJI, tipka čovjek dok se u taksiju vraća kući ženi, još umoran i zapuhan od posjeta ljubavnici.
Zbilja bi bilo teško oblikovati đakona od one hrpe kostiju i smjestiti ga u naše vrijeme. Knjigu bi popljuvali, razvlačili na važnijim i čitanim portalima čija je zadaća neprestano servirati clickbaitove, oblikovati javno mnijenje pod bilo koju cijenu. Glavni lik bio bi ismijan i popljuvan jer ne bi imao ženu, ne bi se okarakterizirao brojnim gender nastavcima, ne bi upadao u nihilizme, ne bi se ukalupio u mjere današnjeg mainstreama... Takvo nešto neobjašnjivo je prosječnom čitatelju 21. stoljeća, koji odbacuje živjeti u „strahu Božjem i sramu ljudskom".
Comments