Župski listić Jelsa Br.8 / 2021. 752
Nedelja 21 . 2. : Misa u 10,00 i 17 sati
-------------------------
Kroz tjedan : Misa svakog dana u 17h
U ponedjeljak: Katedra sv. Petra apostola; u utorak: Sv. Polikarp, b. i muč. U srijedu, petak i subotu: KVATRE (vidi dolje!) U petak: Put križa/misa u 17 sati
-------------------
ISPOVIJED: imate mogućnost prije svake mise (ali ne baš „u 5 do 12“!)
NEDJELJA 28. 2.: 2. KORIZMENA (Pačista) MISE u 10 i u 17 sati (Pit križa)
Nasmijani kampaneli:
Kampaneli su nasmijani i na neke ozbiljne stvari: npr. na KVATRE:
A što su to kvatre i na što obvezuju vjernika?
Kvatre (lat. quattuor tempora = četvora vremena) su osobiti dani u kojima se Crkva od davnine, prateći ciklus godišnjih doba, posvećuje molitvama, djelima pokore i ljubavi. Nakane idu za dobro Crkve i čitavoga svijeta. Bog nas poziva da uđemo u zajedništvo s njim. Ostvarenje zajedništva s Bogom priječi naša (ljudska) grješnost. Grješni smo po rođenju (Ps 51,7), prijestupom našega praoca grijeh je ušao u svijet (Rim 5,12) i otad stanuje u ljudskom najnutarnjijem ja. Grješni smo i osobnom krivnjom uvijek kad zatamnimo Kristovu ljubav. Zato odgovor na Božji poziv zahtijeva od nas u polazištu obraćenje i stav kajanja. To je razlog da obraćenje i pokora zauzimaju znatno mjesto u biblijskoj objavi i u životu Crkve. Čin obraćenja zapečaćen je krštenjem i izvršen je jednom zauvijek. Kršteni pak lako mogu opet pasti u grijeh: apostolska je zajednica to ubrzo iskusila. Vjernik se treba kajati ako želi imati udio u spasenju. Petar na kajanje poziva Šimuna Maga (Dj 8,22). Jakov živo potiče revne kršćane da nastoje vratiti grješnike s njihova krivog puta (Jak 5,19). Pavao se raduje što su se Korinćani pokajali (2 Kor 7,9). Samo pokora pripravlja čovjeka na susret sa Sudom Božjim. Povijest neizbježno ide prema tom Sudu. U tom hodu Crkve prema Sudu naša pokora i osobno i zajedničko obraćenje jesu odgovor na poziv koji nam je upućen u crkvenoj godini. Kvatre su tematski usmjerene. One se nazivaju prema godišnjim dobima. Zato ih i zovemo: Proljetne, Ljetne, Jesenske i Zimske. Proljetne su kvatre (u slijedećem tjednu: srijeda – petak – subota) posvećene pokori i obraćenju i počinju u prvom korizmenom tjednu. Na taj način nas Crkva još jačim glasom poziva na obraćenje… Svatko je sklon padovima, pa nas, u ovom vremenu, Crkva poziva na poboljšanje. Zašto ne iskoristiti priliku za novi početak već pri početku godine?
Neki kršćani (ili „kršćani“?) osobito se na čistu srijedu rado i „pobožno“ sjete da je Isus rekao: „Ne onečišćuje čovjeka što ulazi, nego ono što izlazi iz njega!“ Teološki ga citiraju, a onda, za ne falit, spremno se onečišćuju – u oba pravca: ulaznim i izlaznim! A mnogo toga nas onečišćuje,možda jelo ponajmanje!
PRIPJEV:
Utočište ti si moje, radošću me spasenja okružuješ
PJESMA PRIJE EVANĐELJA:
Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svkoj riječi što izlazi iz Božjih usta.
PRVO ČITANJE: Post 9, 8-15
Čitanje Knjige Postanka
Ovo reče Bog Noi i njegovim sinovima s njim: »Evo, sklapam savez svoj s vama i s vašim potomstvom poslije vas i sa svim živim stvorovima što su s vama: s pticama, sa stokom, sa svim zvijerima, sa svime što je s vama izišlo iz korablje – sa svim živim stvorovima na zemlji. Uspostavljam savez svoj s vama te nikad više vode potopne neće uništiti živa bića niti će ikad više potop zemlju opustošiti.« I reče Bog: »A ovo znamen je saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama za naraštaje dovijeka: Dugu svoju u oblak stavljam, da znamenom bude saveza između mene i zemlje. Kad oblake nad zemlju navučem i dúga se u oblaku pokaže, spomenut ću se saveza svoga, saveza između mene i vas i stvorenja svakoga živog: potopa više neće biti da uništi svako biće.«
DRUGO ČITANJE: (1Pt 3, 18-22)
Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola
Ljubljeni: Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas Privede k Bogu – ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu. U njemu otiđe i propovijedati duhovima u tamnici koji bijahu nekoć nepokorni, kad ih ono Božja strpljivost iščekivaše, u vrijeme Noino, dok se gradila korablja u kojoj nekolicina, to jest osam duša, bî spašena vodom. Njezin protulik, krštenje – ne odlaganje tjelesne nečistoće, nego molitva za dobru savjest upravljena Bogu – i vas sada spasava po uskrsnuću Isusa Krista koji, uzašavši na nebo, jest zdesna Bogu, pošto
mu bijahu pokoreni anđeli, vlasti i sile
EVANĐELJE (Mk 1, 12- 15
U ono vrijeme: Duh nagna Isusa u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«
Korizmene preporuke
DRUKČIJE RAZMIŠLJATI - Ne prilagođujte se ovom svijetu. (Rim 12,2)
Za vrijeme studija proveo sam dobar dio ljeta u Venezueli. Hrana je bila fantastična, vrijeme prelijepo, ljudi divni i gostoljubivi. Međutim, već nakon dan-dva shvatio sam da se moje shvaćanje vremena razlikuje od poimanja vremena mojih novih prijatelja. Ako smo planirali ručati u podne, to je značilo naći se bilo gdje između 12 i 13 sati.
Tako je bilo i kada bismo dogovarali sastanke ili putovanja: vremenski okviri bili su 'odokativni', bez stroge točnosti. Moje shvaćanje pojma 'doći na vrijeme' bilo je kulturološki uvjetovano više nego što sam mislio.
Sve nas oblikujuju vrijednosti kulture koja nas okružuje, obično vrlo neprimjetno. Pavao to naziva »svijetom«. Ovdje »svijet« ne znači fizički svemir, nego se odnosi način razmišljanja koje je utkano u naše postojanje. Odnosi se na neupitne pretpostavke i ideje vodilje koje smo usvojili jednostavno zato što živimo na određenom mjestu u određeno vrijeme.
Apostol Pavao upozorava nas riječima: »Ne prilagođujte se ovom svijetu.« Umjesto toga poziva nas da se preobražvamo »obnavljanjem svojega uma«.
Ne dopustimo da nas obuzme 'svijet' svojim vrijednostima. Pozvani smo razumjeti »što je Božja volja, što je dobro, ugodno i savršeno« (r. 2). Osluškujmo Božji glas, ničiji drugi. - Winn Collier
Bože, pomogni mi živjeti tvoju istinu i činiti dobro!
DRUKČIJE MOLITI
I tako, mnogi kontemplativci nikada ne postaju veliki sveci, nikad ne ulaze u tijesno prijateljstvo s Bogom, nikada ne zadiru duboko u Njegove neizmjerne radosti, jer su se prilijepili uz bijedne malene utjehe što se daju početnicima na kontemplativnom putu.
Kako ih mnogo ima koji su još u gorem stanju: oni čak nikada ni ne dopiru do kontemplacije, jer su se privezali uz aktivnost i pothvate koji im se čine važni. Zaslijepljeni željom da se neprestano kreću, da stalno osjećaju napredovanje, izmučeni surovom glađu za rezultatima, za vidljivim i opipljivim uspjesima, sami zapadnu u stanje u kojem ne mogu vjerovati da se sviđaju Bogu, ako se u isto vrijeme ne bave sa pregršt poslova. Katkada ispunjaju zrak jadikovanjem i tuže se da nemaju više vremena za molitvu, a postali su takvi stručnjaci u varanju samih sebe da ne shvaćaju kako je njihovo jadikovanje neiskreno. Oni ne samo da se uvaljuju u sve veći i veći rad, nego traže još i nova zanimanja. I što su zaposleniji čine više pogrešaka. Oko njih se gomilaju nezgode i zablude. Ne žele da ih opominju. Sve se više udaljuju od stvarnosti — i tada možda Bog dopusti da im njihove pogreške zadaju udarac. Tada se trgnu i otkriju da ih je njihov nemir uvalio u neki krupan i očit grijeh protiv pravednosti, na primjer, ili protiv dužnosti njihova zvanja. Tako, budući da nemaju nikakve nutarnje snage, otpadaju.
(Za ovo što slijedi – možemo naći tipične primjere kod zelantnih članova nekih molitvenih zajednica – op. DS.)
Kako ih mnogo ima koji su ugušili prve iskre kontemplacije nagomilavajući drva na oganj prije nego se on dobro razgorio. Pobuda ih nutarnje molitve tako uzbudi da se upuste u ambiciozne planove naučavati i obraćati čitav svijet, dok je sve što Bog traži od njih to da budu tihi i smireni, pažljivi na tajno djelovanje što ga je On započeo u njihovim dušama. (istaknuo DS:)
A ipak, ako im pokušate razjasniti da bi mogla biti znatna nesavršenost u njihovoj revnosti za aktivnošću koju Bog ne želi od njih, oni će vas smatrati za krivovjerca. Znaju da vi morate biti u krivu, jer oni osjećaju tako silnu težnju za uspjesima, koje, kako oni maštaju, upravo postizavaju.
Tajna je nutarnjeg mira otkidanje. Nemoguće je da bude sabran čovjek kojim vladaju sve zbrkane i promjenljive želje njegove volje. Pa čak i ako te želje posegnu za dobrim stvarima nutarnjeg života, za sabranošću, za mirom, za nasladama u molitvi, ako su samo naravne i sebične želje, one će otežati, štoviše i onemogućiti sabranost.
Nikada nećete biti sposobni imati savršen nutarnji mir i sabranost ako se ne otkinete čak i od želje za mirom i sabranošću. Nikada nećete biti sposobni savršeno moliti, dok se ne otkinete od naslade u molitvi.
Ako se okanite svih tih želja i tražite samo jedno, Božju volju, On će vam dati sabranost i mir usred napora, borbe i napetosti.
Postoji u religioznom životu vrsta grubog materijalizma po kojem iskreno pobožni ljudi vjeruju da odricanje jednostavno znači napustiti ono što ugađa našim vanjskim osjetilima. Ali to je jedva početak odricanja.
Dakako da se moramo odreći prostote i sjetilnosti prije nego nutarnji život može uopće početi. Ali kada je jednom počeo, slabo će napredovali, ako se sve više ne otkidamo i od razumskih, umnih i duhovnih dobara…
Jer put k Bogu vodi kroz duboku tamu u kojoj je sve znanje, sva stvorena mudrost, sva naslada, razboritost, sva ljudska nada i ljudska radost osujećeno i uništeno golemom čistoćom svjetla i prisutnosti Božje.
Nije dovoljno posjedovati i uživati materijalne i duhovne stvari unutar granica razumne mjere: moramo biti sposobni uzdići se iznad svake radosti i prijeći onkraj svakog posjedovanja, ako želimo doći do čistoga posjedovanja i uživanja Boga.
To je razlikovanje jako važno, a ipak ga često zaboravljaju čak i duhovni pisci.
Thomas Merton: NOVE SJEMENKE KONTEMPLACIJE, str. 140-1.
Comments