top of page
Writer's pictureDon Stanko

ŽUPSKE OBAVIJESTI 28.11.- 5.12.2021

Župski listić Jelsa Br. 46 / 2021 (791)



Od utorka nadalje: ZORNICE u 6 sati – u župskoj crkvi

Večernja misa u 17 sati neće biti svakog dana, a ovog tjedna će biti: u utorak , petak i subotu


nedelja 28.11.:

1. NEDJELJA DOŠAŠĆA (Adventa)

misa: u 9h i u 17h

 

ponedeljak 29. 11.:

zaključak OSMINE;

MISE (u Gospe) u 8 i u 15 sati;

 

utorak 30. 11.:

Sv. Andrija

 

petak 3.12.:

Sv. Franjo Ksaverski, Prvi petak

 

subota 4.12.:

Sv. Barbara

 

nedelja 5.12.:

2. NEDJELJA DOŠAŠĆA (Adventa) – 1. u mjesecu

MISE: u 9h i u 17h (krunica u 16,30h)


 

ŽUPSKI VJERONAUK OSNOVCI:

(trajanje “sata” u pravilu 30 minuta):


1. razred: ponedjeljak u 9,00h

2. razred: ponedjeljak u 9,45h

3. razred: utorak u 9,00h

4. razred: ponedjeljak u 10,30h

5. razred: ponedjeljak u 11,15h

6. razred: utorak u 9,45h

7. razred: utorak u 10,30h

8. razred: utorak u 11,15h

SREDNJOŠKOLCI: u subotu u 18h


 



O PISANJU: Sprezanje glagola „pisati“: Ja pišem, ti pišeš, on(a) piše… mi pišemo, vi pišete - oni ne čitaju! O GOVORENJU: Tišina je Božji govor. Sve ostalo je samo loš prijevod! „Prvi i izvorni Božji govor je tišina“. Komentirajući to bogato i duboko zrenje sv. Ivana od Križa, u svome djelu „Invitation to Love - Poziv na ljubav“ Thomas Keating piše: „Sve ostalo je siromašni i oskudni prijevod; moramo se naučiti tišini i odmarati se u Bogu i kod Boga“.




 

PRVO ČITANJE: Čitanje Knjige proroka Jeremije ( Jr 33,14-16 ) »Evo, dolaze dani – govori Gospodin – kad ću ispuniti dobro obećanje što ga dadoh domu Izraelovu i domu Judinu: U one dane i u vrijeme ono učinit ću da nikne Davidu izdanak pravedni; on će činiti pravo i pravicu u zemlji. U one dane Judeja će biti spašena, Jeruzalem će živjeti spokojno. A grad će se zvati: Gospodin – Pravda naša.«

 

PRIPJEV:

K tebi, Gospodine, uzdižem dušu svoju.

 

DRUGO ČITANJE:

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima (1Sol 3, 12-4,2)

Braćo: Dao vam Gospodin te jedni prema drugima i prema svima rasli i obilovali ljubavlju kakva je i naša prema vama. Učvrstio vam srca da budu besprijekorno sveta pred Bogom i Ocem našim o dolasku Gospodina našega Isusa i svih svetih njegovih s njime.

Uostalom, braćo, molimo vas i zaklinjemo u Gospodinu Isusu: primili ste od nas kako treba da živite da biste ugodili Bogu. Vi tako i živite pa sve više napredujete! Ta znate koje smo vam zap ovijedi dali u Gospodinu Isusu.

 

ALELUJA!

Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje.

 

EVANĐELJE:

Čitanje svetog Evanđelja po Luki (Lk 21, 25-28.34-36)

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba narodâ zbog huke mora i valovlja. Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom. Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje. Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji. Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.«



 
SVETA KATARINA

Rođena je oko 282. u Aleksandriji (Egipat); preminula je kao mučenica oko 307. u Aleksandriji. Slave je sve kršćanske Crkve: katolička, pravoslavne, luteranska, anglikanska. Spomendan joj je 25. studenog.

Zaštitnica je: đaka, studenata, pravnika, teologa, znanstvenika, djevojaka…,znanosti, teologije, filozofije, brusača, automehaničara…; gradova Steinau an der Straße, Freiburg (Švicarska), Freistadt (Austrija), Kuldīga (Letonija) i Działdowo (Poljska),

 
BABA KATA I SVETA KATA

Baba Kata oduvijek slavi svoj imendan: Svetu Katu Aleksandrijsku. Na taj dan mnogi je nazovu telefonom ili je posjete. Ona je pono­sna kad joj unučad čestita imendan. Oni svoju babu obožavaju, kako se to danas kaže. Baba voli ciklame i orhideje, pa za imendan do­bije lijepog cvijeća i darova, „milošće", rekli bi u njezinu rodnom kraju. I sa zado­voljstvom ona kaže: „Imala sam danas dva­deset i jedan telefonski po­ziv.”

“Ti si, baba, k'o ministrica, kaže joj jedan unuk. Ni ministre toliko ne nazivaju.”

“Imam je svojih pet sinova i četiri kćeri, osamnaestero unučadi i šestero praunučadi, i - ministrica sam!"

„Baba, ti bi mogla i stranku osnovati", reče joj drugi unuk. „Ti ganjaj politiku, ti ideš na fakultet, a što se tiče po­litike, mene ostavi na mi­ru!" ne da se baba.

Baba Kata voli uvijek ne­što izvaditi iz svoje životne „torbe": „Znate, djeco, kad su moja djeca bili đaci, ujutro ih ode po petero ili šeste­ro u školu. Kad dođu kući, svi gladni. Jeli su što je bilo, nisu izbirali. Ako netko ne hi htio nešto jesti, rekla bih: ‘Sine, ako nećeš, poljubi pa ostavi!’ Nisam ih mazila. A do škole je bilo pet kilome­tara. I vuk bi ogladnio. Moj pokojni i ja smo ih školo­vali. Nije to bilo lako. Ali je moralo biti tako. Moja djeca su i radila. Poslije ručka išli bi čuvati stoku, kupiti sije­no, nositi snopove pšeni­ce, brati šljive. I kukuruze su kopali, kada je to treba­lo. A danas djeca samo uče, i opet neki ne nauče. Brate moj, nije svako ni za školu."

I nastavi baba Kata. „Ni­sam ni jedno dijete 'bacila'. Sve sam ih rodila, othrani­la, i svi su na svome putu. Jedna mi je kćer redovni­ca. Molim se za svu dje­cu, unučad i praunučad. I za zetove i nevjeste. Eno iz onog molitvenika. Zove se: Biserje svetog Ante. Hvala Bogu, velika su slova pa vidim. Lijepo su to fratri napisali. Moja djeca često me nazovu i posjete. Rekli su mi: 'Mama, dok je nas, nećeš ti u dom.' To mi je bilo drago čuti, i nešto mi je bilo lijepo oko srca. I sad mi je lijepo kod moje najmlađe kćeri. Pazi na mene ko na oko u glavi. Ona me­ni svaki dan nalije i čašicu dobre šljive. Za cirkulaciju. Biskup Mijo Škvorc, pokoj mu lijepoj duši, je rekao: “Za stare ljude je kapljica, mrvica i krunica.' Dobro je rekao. Živjela sveta Kata!” - i nazdravi baba sa svojom unučadi.


(s. Slavica Buljan, FDC)


 

Za svu djecu koja su rođena i preživjela 1950-te, 60-te, 70-te i 80-te !


Prvo, preživjeli smo i rođeni smo normalni, iako su naše majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće i nikad nisu bile testirane na dijabetes. U to vrijeme upozorenja u stilu "čuvati daleko od dohvata djece" na bočicama sa lijekovima, vratima i ormarima nisu postojala.


Mi, kada smo bili mali, nismo nosili Pampersice. Pišali smo u krevet. Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zračnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi za vožnju biciklom ili na rolama. Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Dijelili smo flašicu Cocte ili Cole sa našim prijateljima i NITKO nije umro zbog toga.

Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kokte i nare koje su i tada bile pune šećera, ali nismo bili debeli zato što smo se STALNO IGRALI VANI. Izlazili smo iz kuće ujutro i igrali se po cijeli dan, skrivača, graničara, lopova i pandura, kraljica 1-2-3, kauboja i Indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog što je samo dječja mašta bila u stanju smisliti, sve dok se nije upalila ulična rasvjeta koje onako nije bilo previše.

Nerijetko, nas nitko nije mogao naći po cijeli dan, pa je i roditeljska pljuska bila dio odgoja, a bez zlostavljanja u obitelji. I nikad nije bilo problema...

Provodili smo cijele dane radeći trkaće daske od otpada iz podruma, spuštali se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice. Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naučili smo kako riješiti problem. Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u školi. Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i usmjerivača pa smo ipak završavali nekakve škole. Nama nisu prodavali drogu ispred škole...


Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne), nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele, kompjutere, Internet, chat rooms.......

MI SMO IMALI „PRIJATELJE“ … I MI SMO IŠLI VANI DRUŽITI SE S NJIMA ! Padali smo s drveća, znali se porezati na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga. Igrali smo se lukom i strijelom, gradili utvrde od snijega, bacali petarde za Novu godinu, čitali hrpe crtanih romana i sve smo to preživjeli bez posljedica! Vozili smo se biciklom ili pješke dotrčali do prijateljeve kuće, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno! Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku. U stvari, bili su često stroži nego sam zakon!

Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti čovječanstva. Naše generacije su dale najbolje izumitelje i znanstvenike do danas. Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost. I naučili smo živjeti s tim!

I ti pripadaš toj generaciji? ČESTITAM! Možda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vašoj djeci da vide kako su njihovi roditelji odrastali. Pozdrav generacijo. ŽIVJELI!

Svatko od nas je anđeo sa samo jednim krilom, a letjeti možemo

139 views0 comments

Recent Posts

See All

Comments


bottom of page