Župni listić Jelsa Br. 45 / 2024 (944)
Kroz osminu „mrtvih dana“: 1. i 2. 11. mise za sve vjerne mrtve, ostale dane posebne molitve za uobičajene nakane: za sve vjerne mrtve; za župnike, biskupe, svećenike; za pokojne roditelje i ostale bližnike; za branitelje; za pok. bratime, sestrime i sve župne suradnike; za pokojnike kojih se nitko ne spominje, za sve pokojne župljane i za duše u čistilištu…
nedjelja 27. 10.:
30. Kroz godinu - (Presv. Sakramenta)
MISE u 9h i u 18h
Poljica u 11h
ponedjeljak 28. 10.:
Sv. Šimun i Juda Tadej, apostoli
misa u 8 i u 17,30h ( krunica u 17h )
utorak 29. 10.:
misa u 8 i u 17,30h ( krunica u 17h )
srijeda 30. 10.:
misa u 8 i u 17,30h ( krunica u 17h )
četvtak 31. 10.:
užežin Svih Svetih
misa u 8 i u 17,30h ( krunica u 17h )
ISPOVIJED: 11h – 12h i 16,30h - 18h
petak 1. 11.:
SVI SVETI – svetkovina
misa u 9 h u župnoj crkvi
misa na Gradini u 15h misa s večernjom, potom molitve za pokojne
U POLJICIMA MISA u 10,30h - potom molitveni pohod groblju
subota 2. 11:
DUŠNI DAN – Spomen pokojnih
MISE: u župnoj crkvi u 9h i u 17,30h
na Gradini u 15h večernja za pokojne i misa
nedjelja 3. 11.:
31. Kroz godinu - 1. u mjesecu
misa u 9h na Račiću i u 17,30h ( krunica u 17h )
Poljica u 11h
RASPORED ŽUPNOG VJERONAUKA
OSNOVCIMA
U petak i subotu neka se - što je više moguće - uključe u molitve i bogoslužje; roditelji pripazite da djeca – skupa s vama - ne izostave misu na Sve Svete
SREDNJOŠKOLCI
1. razred: subota u 10h
2. razred: ponedjeljak u 11h
Služba riječi
30. Nedjelja kroz godinu
( 27.10. 2024)
PRVO ČITANJE
Iz Knjige proroka Jeremije (Jr 31, 7-9)
Ovo govori Gospodin: »Kličite od radosti Jakovu, podvikujte prvaku narodâ!
Objavljujte, uznosite, navješćujte: Gospodin spasi narod svoj, ostatak Izraelov!
Evo, ja ih vodim iz zemlje sjeverne, skupljam ih s krajeva zemlje: s njima su slijepi i hromi, trudnice i rodilje: vraća se velika zajednica.
Evo, u suzama pođoše, utješene sad ih vraćam! Vodit ću ih kraj potočnih voda, putem ravnim kojim neće posrnuti, jer ja sam otac Izraelu, Efrajim je moj prvenac.
PRIPJEV
Velika nam djela učini Gospodin: opet smo radosni!
DRUGO ČITANJE
Iz Poslanice Hebrejima (Heb 5, 1-6)Svaki veliki svećenik, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe. On može primjereno suosjećati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sam zaogrnut slabošću. Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice. I nitko sam sebi ne prisvaja tu čast, nego je prima od Boga, pozvan kao Aron. Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši svećenik, nego ga proslavi onaj koji mu reče: Ti si sin moj, danas te rodih, po onome što pak drugdje veli: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu.
ALELUJA
Spasitelj naš Isus Krist obeskrijepi smrt i učini da zasja život po evanđelju.
EVANĐELJE
Iz Evanđelja po Marku (Mk 10, 46-52)
U ono vrijeme: Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: »Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!« Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: »Sine Davidov, smiluj mi se!«
Isus se zaustavi i reče: »Pozovite ga!« I pozovu slijepca sokoleći ga: »Ustani! Zove te!« On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. Isus ga upita: »Što hoćeš da ti učinim?« Slijepac mu reče: »Učitelju moj, da progledam.« Isus će mu: »Idi, vjera te tvoja spasila!« I on odmah progleda i uputi se za njim
SVETOST JE DOKAZ OBJAVE I ISNE NA DJELU
Uz spomendan sv. Ivana Pavla II., 22. listopada
Katolici danas slave spomendan sv. Ivana Pavla II., a vjerujem da je njegov lik još uvijek snažno urezan u sjećanja dobrog dijela vjernika, ali i ljudi dobre volje i u našoj domovini. On je već od samog svog izbora bio iznenađenje. U njegovu izboru, u njegovu prvom nastupu, u toj oslobođenoj širini, slavenskoj i nekako našoj, već se osjetio duh nečeg što će pokrenuti veliku energiju. I zaista, Ivan Pavao II. pokrenuo je suvremeni svijet prema boljem kao niti jedan drugi čovjek na ovoj zemaljskoj kugli. Probijao je granice skučenosti, nesloboda, siromaštva i ugnjetenosti, dolazio najudaljenijima, ugroženima i obespravljenima, ali je snažno i otvoreno progovarao i na političkim pozornicama, sudjelovao – čak i vlastitim perom – u stvaranju kulture, a nadasve bio je čovjek vjere i duboke molitve – jednom riječju: Bio je svjež vjetar Duha u ustajalim prostorima Crkve i svijeta. S mladima je pjevao, s bolesnima supatio, s mudrima je razgovarao, s umjetnicima je surađivao, s političarima se susretao i odmjereno ali hrabro ukazivao na važnost pravde i istine – bio je, kako kaže sv. Pavao, „svima sve“.
Ono što je Drugi vatikanski koncil pokrenuo u pastoralnom, teološkom, duhovnom pa i strukturalnom smislu u odnosu na Crkvu u suvremenom svijetu, u Ivanu Pavlu II. dobilo je posve konkretno utjelovljenje. Skoro bi se smjelo reći da je u njemu s jedne strane na najizvrsniji način utjelovljen genij vjere njegova poljskog naroda i uopće tog ogromnog slavenskog korpusa, koji je najvećim dijelom stenjao pod komunističkim jarmom, a s druge je strane duh II. vatikanskog koncila u njemu dobio svoga čudesno vještog i nadarenog pregaoca. On je u sebi skupio stoljeća muke, izdržavanja i borbe za slobodu vjere i naroda, ali i izdržavanja, hrabrosti probijanja novih putova i načina – i zbog toga je zračio optimizmom, energijom i nekim znanjem koje je ulijevalo povjerenje.
Prvi je put došao k nama dok je još trećina domovine bila pod okupacijom i progovorio nam o važnosti suživota, praštanja i stvaranja ozračja tolerancije, drugi je put došao uglavnom radi proglašenja blaženim kardinala Stepinca, a treći put proglasio je blaženom Mariju Propetoga Petković – ali gotovo da bismo u taj slijed trebali uvrstiti i proglašenje blaženim Ivana Merza – te pohodom Đakovu, Osijeku, Dubrovniku, Zadru i Rijeci i nekako zaokružio našu domovinu i na takav način plodove vjere u našem narodu uzdigao na razinu svijeta. Iza takva njegova izbora putovanja u pozadini je bila upravo ta svijest. On je plodove vjere jednog naroda htio pokazati svijetu. A to se najbolje može učiniti proglašenjem blaženih i svetih.
Oni koji ne shvaćaju njegove misli i nakane u tome mogu vidjeti, kako se to negdje htjelo bagatelizirati, „inflaciju“ svetaca. No, Ivan Pavao II. svetost nije vidio u nekoj virtualnoj stvarnosti i bestjelesnom postojanu. Ne, svetost raste oko nas i u nama, širi se i postoji u ljudima koji su povjerovali Evanđelju, žive prema evanđeoskim savjetima i na takav način, da tako kažem, „utjelovljuju“ Boga u posve konkretnome postojanju. Ivan Pavao II. bio je evangelizator: htio je raskršćanjenome svijetu pokazati što mogu u jednome običnom ljudskom postojanju ostvariti ljudi vjere i kakvi su njihovi učinci po ovaj svijet. Svetost se spram svijeta uvijek očituje kao blagoslov.
Svetac je netko tko oko sebe širi koncentrične krugove dobrote, mira i prostora slobode, sporazumijevanja i nekog milja u kojem je čovjeku dobro biti. Njegovo etičko i političko djelovanje nezamislivo je bez mističkog uviranja u prostore božanskog, u prostore svetog i vječnog. Njegova osoba i njegovo djelovanje, lišeno tog mističkog, bilo bi manje-više kategorizirano pojmovima uspješnosti ili promašenosti. No, budući da je iza gotovo svih njegovih čina provijavala ta duboka uronjenost u Boga, njegova osoba i njegovo djelo nisu bili samo pojavno. Zato i jest unosio promjene, mijenjao odnose i u političkom i u društvenom, ali i drugim pogledima. Svetost se u njemu još za života probijala na sebi svojstven način, jer joj je bio otvoren i jer ju je pronosio radošću i patnjom, naukom i angažmanom diljem ovoga svijeta.
-Tonči Šuljić – hvala prijatelju!-
SAMO SE SRCEM DOBRO VIDI
kaže Mali Princ
Dva su muškarca, obojica jako bolesni, dijelili bolničku sobu. Jedan je u svom krevetu uz prozor gotovo stalno morao sjediti jer mu se voda cijedila iz pluća. Drugi je muškarac morao stalno ležati na leđima. Brzo su se sprijateljili i razgovarali po cijele dane: pričali su o svojim obiteljima, domovima, poslu, gdje su bili u vojsci, gdje na odmoru. Čovjek koji je sjedio uz prozor rado je i često opisivao prijatelju stvari koje vidi vani. Tako je onaj drugi bolesnik počeo živjeti za te trenutke kada mu je prijatelj prenosio prizore i događanja iz vanjskoga svijeta. Pričao mu je o parku s jezerom po kojem se igraju guske i labudovi, a mala djeca ih hrane mrvicama kruha i spuštaju svoje brodiće u vodu. Mladi parovi su zagrljeni šetali posred cvijeća svih boja. Veliko, staro i snažno drveće je uljepšavalo krajolik, a u daljini su se vidjela svjetla grada. Dok je muškarac do prozora sve to detaljno opisivao, njegov bi prijatelj na drugom krevetu zatvorio oči te vrlo živo zamišljao sve te slikovite prizore. Tako mu je jednog dana opisivao paradu koja se kretala uz jezero, a prijatelj, makar nije čuo glazbu, „gledao“ je zorno tu opisivanu paradu. Tako su prolazili dani i tjedni.
Jednoga jutra je sestra donijela vodu za umivanje i na krevetu uz prozor pronašla - mrtvaca. Tiho je preminuo u snu. Sestra je bila vrlo tužna i pozvala je medicinsko osoblje da ga iznesu. A koliko je tek tugovao onaj drugi bolesnik! Čim je bilo moguće, zamolio je da njegov krevet pomaknu uz onaj prozor. Sestra mu je rado udovoljila, pobrinula se da se udobno namjesti te ga ostavila samog. Uz veliki napor podigao se „mic-po-mic“ na laktove da bi konačno mogao i izravno uživati u tim vanjskim ljepotama. Pogledao je kroz prozor i – doživio šok: na svoje zaprepaštenje ugledao je zid susjedne zgrade - na nekoliko metara udaljen! Panično je pozvonio sestri da bi je upitao kako mu je onaj pokojni prijatelj mogao tako lijepo opisivati stvari u vanjskom svijetu. Sestra je odgovorila: „A, valjda je htio usrećiti Vas, ali on je bio potpuni slijepac te nije mogao vidjeti niti taj zid koji Vi sad gledate!
ŽUPA UZNESENJA MARIJINA
21465 JELSA 671
MB 1247948
IBAN: HR042340009-1100140304
Tel/fax: 021/761-839; Internet: www.zupajelsa.com
Župnik: don Stanko Jerčić: 091/895-6751
Kapelan: don Domagoj (091/768-6759)
E-mail: stanko.jercic@gmail.com
Comments